Page 75 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 75

kojima  su  nastajala  vanjska  udubljenja.  Chrisov  kamionet  bio  je  egzoskelet

               nihilista. Imao je i genijalnu naljepnicu na braniku: Budi oprezan - svijetu treba
               više mangupa. Kombinacija te naljepnice i udubljenja na autu proizvodi ironiju
               koja  se  uzdiže  do  teatra  apsurda.  Vrlo  je  malo  toga  (da  tako  kažem)  bilo
               slučajno.
                    Svaki put kada bi Chris razbio kamionet, njegov bi ga otac popravio i kupio

               mu nešto drugo. Imao je motocikl i kombi za prodavanje sladoleda. Nije mario
               za  svoj  motocikl.  Nije  prodavao  sladoled.  Često  je  iskazivao  nezadovoljstvo
               prema ocu i njihovu odnosu. Njegov je otac bio stariji čovjek koji je patio od
               manjka vitamina B12, a što su liječnici ustanovili tek nakon mnogo godina. Nije
               imao  snage  koju  je  trebao  imati.  Možda  nije  mogao  posvetiti  dovoljno

               pozornosti svojim sinovima. Možda je to bilo dovoljno da naruši njihov odnos.
                    Chris  je  imao  dvije  godine  mlađega  rođaka,  Eda.  Bio  mi  je  drag,  koliko
               čovjeku uopće može biti drag mlađi rođak prijatelja-tinejdžera. Bio je visoko,
               pametno, šarmantno dijete dobra izgleda. Bio je i dosjetljiv. Da ste ga upoznali
               kada je imao dvanaest godina, predvidjeli biste mu dobru budućnost. Ali Ed je

               polagano tonuo u isprazan oblik postojanja. Nije se ljutio poput Chrisa, ali bio je
               jednako  zbunjen.  Da  ste  upoznali  Edove  prijatelje,  mogli  biste  reći  da  ga  je
               pritisak  vršnjaka  odveo  na  krivi  put.  No  njegovi  vršnjaci  nisu  bili  ništa  više
               izgubljeni ili delinkventni od njega, iako su općenito bili manje bistri. Treba još
               reći  da  Edovoj  i  Chrisovoj  situaciji  nije  baš  pomoglo  otkriće  marihuane.

               Marihuana ponekad možda može pomoći ljudima. Ali nije pomogla Edu. Nije
               pomogla ni Chrisu.
                    Kako bismo se zabavili tijekom dugačkih noći, Chris, Ed i ja bismo zajedno
               s  drugim  vršnjacima  kružili  u  našim  automobilima  i  kamionetima  iz
               sedamdesetih. Vozili bismo se niz Glavnu ulicu, duž Željezničke avenije, sve do

               srednje škole, a zatim oko sjevernoga dijela grada, pa do istočnoga kraja - i tako
               dalje, neprestano ponavljajući trasu. Kada se nismo vozili po gradu, vozili bismo
               se po selu. Prije stotinu godina položena je velika cestovna mreža koja pokriva
               tristo  tisuća  četvornih  milja  prostranstva  velike  zapadne  prerije.  Svake  dvije
               milje  prema  sjeveru  izbrazdani  makadam  pružao  bi  se  unedogled,  od  istoka
               prema  zapadu.  Svaku  milju  prema  zapadu  drugi  je  makadam  presijecao

               protežući se od sjevera prema jugu. Nikada nam nije ponestalo cesta.
                    Tinejdžerska pustoš
                    Kada ne bismo kružili gradom i selom, bili bismo na zabavi. Neka relativno
               mlada odrasla osoba (ili prilično jeziva starija osoba) pozvala bi k sebi prijatelje.
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80