Page 81 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

koji počinje ovim poznatim riječima: ,Ja sam bolestan čovjek... Zao čovjek.

Neprivlačan. Mislim da me bole jetra." To je priznanje bijedna, arogantna
stanovnika podzemnoga svijeta kaosa i očaja. Nemilosrdno analizira sama sebe,
ali time plaća samo za stotinu grijeha, unatoč tome što ih je počinio tisuću. Tada,
smatrajući se otkupljenim, podzemni čovjek počinja najgori prijestup. Nudi
pomoć uistinu nesretnoj osobi, Lizi, ženi koja je na očajničkome putu u
prostituciju. Poziva je u goste obećavajući joj da će vratiti njezin život na pravi
put. Dok čeka da dođe, njegove maštarije poprimaju sve veći mesijanski

karakter:
Ali prođe dan, drugi, treći - ona ne dolazi, i ja se stadoh smirivati. Osobito
sam se hrabrio i razvedravao poslije devet sati, a katkad bih počeo maštati, čak i

prilično slatko. Ja, na primjer, spašavam Lizu baš tim što ona dolazi k meni, a ja
joj govorim... Ja nju civiliziram, naobražavam. Naposljetku opažam da ona mene
voli, strastveno voli. Pričinjam se da to ne razumijem (Ne znam, uostalom, zašto
se pričinjam, valjda tako, radi ljepote). Naposljetku se ona, sva zbunjena, krasna,
dršćući i ridajući, baca meni pred noge i veli da sam joj ja spasitelj i da ona mene
voli više nego išta na svijetu.

Takvim se maštanjima ne hrani ništa osim narcisoidnosti podzemnoga
čovjeka. Liza je uništena njima. Spasenje koje joj on nudi zahtijevalo bi puno
više predanja i zrelosti nego što je podzemni čovjek voljan ili sposoban ponuditi.
On jednostavno nema karaktera da do kraja ustraje u tome - on vrlo brzo to

shvaća i jednako brzo racionalizira. Liza naposljetku stiže u njegov otrcani stan,
očajnički se nadajući pomoći, polažući sve nade u taj posjet. Kaže podzemnomu
čovjeku da želi napustiti svoj trenutačni život. Njegov odgovor?
- Zašto si ti došla? Odgovaraj! Odgovaraj! - zaviknem, gotovo izvan sebe. -
Ja ću ti reći, majčice, zašto si došla. Došla si zato jer sam ti ja govorio

milosrdnih riječi, razmazila si se, i opet ti se prohtjelo „milosrdnih riječi". Znaj,
dakle, da sam ti se onda podsmijevao. I sad ti se podsmijevam. Što dršćeš? Jest,
podsmijevao sam se! Mene su prije toga uvrijedili, za ručkom, oni što su tada
došli prije mene. Ja sam k vama došao s namjerom da istučem jednoga od njih,
oficira; ah mi nije pošlo za rukom, nisam ga zatekao; morao sam dakle da se na
kom bilo osvetim, da dođem do svojega, ti si se namjerila, pa sam na tebe izasuo

pakost, i tebi se narugao. Mene su ponizili, i ja sam dakle htio poniziti koga;
mene su zgazili kao kakav dronjak, pa sam i ja htio pokazati vlast... Eto što je
bilo, a ti si već mislila, ja sam tada došao namjerice da tebe spašavam, je li? Ti si
to mislila? Ti si to mislila?