Page 80 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Ponekad, kada ljudi imaju nisko samopoštovanje - ili, možda, kada odbijaju
preuzeti odgovornost za svoj život - odabiru nove poznanike, posve nalik onima
koji su se ranije pokazali problematičnima. Takvi ljudi vjeruju da ne zaslužuju
bolje - i zato to i ne traže. Ili se možda ne žele mučiti boljim. Freud je to nazvao
„prisilnim ponavljanjem“. Smatrao je da je riječ o nesvjesnu porivu za
ponavljanjem strahota iz prošlosti - ponekad to možda činimo zato da preciznije

formuliramo te strahote, ponekad zato da ih pokušamo aktivnije nadvladati, a
ponekad zato što nemamo drugoga izbora. Ljudi stvaraju svoje svjetove alatima
koji su im na dohvat ruke. Manjkavi alati vode do manjkavih rezultata. Učestala
upotreba istih manjkavih alata proizvodi iste manjkave rezultate. Tako oni koji
ne uspijevaju izvući lekciju iz prošlosti osuđuju sami sebe na to da je ponove.

Dijelom je riječ o sudbini. Dijelom o nemogućnosti. Dijelom... o nespremnosti
za učenje? Odbijanju učenja? Motiviranu odbijanju učenja?
Spašavanje prokletih
Ljudi odabiru prijatelje koji nisu dobri za njih i zbog drugih razloga.
Ponekad to čine zato što žele nekoga spasiti. To je uobičajenije kod mlađih ljudi,
iako se može pojaviti i među starijima koji su previše podložni, ili su ostali

naivni, ili su svjesno slijepi. Netko bi mogao prigovoriti: „Trebamo gledati samo
ono najbolje u ljudima. Najveća je vrjednota želja da pomognemo. Ali nije svaki
onaj koji propada žrtva i ne žele svi koji su na dnu ustati, iako mnogi to ipak
žele, i mnogi u tome uspijevaju. Ipak, ljudi će često prihvatiti ili čak uvećati
vlastitu patnju, baš kao i patnju drugih, samo ako mogu mahati njome kao
dokazom nepravde koju im je svijet nanio. Među onima koji su ugnjeteni ne

manjka tlačitelja, iako mnogi od njih samo glume tlačitelje, zbog svojega niskog
položaja. Kratkoročno gledano, to je najlakši put koji možemo odabrati, ali
dugoročno gledano, to je pakao.
Zamislite nekoga kome ne ide dobro. Treba mu pomoć. Možda je čak i želi.

Ali nije jednostavno razlikovati između nekoga tko uistinu želi i treba pomoć i
nekoga tko samo iskorištava osobu koja želi pomoći. To je teško razlikovati čak i
osobi koja je u potrebi i koja potencijalno iskorištava. Osoba kojoj je oprošteno
nakon što pokuša i ne uspije i kojoj je zatim ponovno oprošteno nakon što
ponovno ne uspije najčešće samo želi da svi vjeruju u iskrenost tih njezinih
pokušaja.

Kada nije riječ samo o naivnosti, pokušaj da spasimo nekoga često je
potaknut taštinom i narcisoidnošću. Nešto slično ovomu detaljno je opisao ruski
pisac F. M. Dostojevski u svojemu nenadmašnom klasiku Zapisi iz podzemlja,