Page 104 - Meša Selimović - Tvrđava

Dali smo mu novac, naravno, a on je napisao priznanicu i ovjerio je
pecatnjakom. Pozeljeli smo mu srecan put i rastali se kao dragi rodjaci.

- Steta sto nismo imali vise - uzdahnuo je Mahmut. - Mogao bi i ti poci u
Carigrad.

Tijana je presjekla taj razgovor.

- U Carigrad! Da ostane dva mjeseca! A sta bih ja radila za ta dva mjeseca!
- I druge zene ostaju same - rekao sam, braneci pravo svog nestvarnog puta u
Carigrad.
- Druge ostaju, ja ne bih mogla.
- Nemoj, snaho, tako, mozda ce jednom i poci. Zamisli, Carigrad, trgovine,
karavani, veliki hanovi, svakakav svijet! Nemoj tako, grehota je.
- A nije grehota da ja ostanem sama!

Ne primjecujuci njegovu uzbudjenost s kojom je zamisljao tu nedostiznu srecu,
bacala je na mene ljutite poglede, kao da se spremam da vec danas krenem u
Carigrad.

I ja sam se durio, kao da me zaista sprecava da podjem na put, sebicno mi
oduzimajuci slobodu odlucivanja. Zasto ne bih otisao, kao i ostali ljudi?

Mahmut je izasao, ne primjetivsi kako varnica sijevaju medju nama. Sigurno
ce se napiti, misleci o putu u bogati Carigrad.

A nasa ljutnja je odmah splasnula, postala je smijesna, kao i povod.

Pobune su trajale kratko, toliko kratko, da ih nije vrijedilo ni dizati. Pogotovu
sto sam znao, ma koliko bio ljut, da mi nista ne moze zamijeniti nju, ovakvu
kakva je, uskogrudu u svojoj ljubavi, netrpeljivu prema svemu sto bi joj moglo
uzeti ma i djelic mene, njene svojine. I ubrzo sam se, iz traljave pobune i
toboznje zelje za slobodom, vracao u cvrstu tvrdjavu njene ljubavi, kao smireni
bjegunac koji nije ni odmicao daleko od kapije.

Zivot nam nije naklonjen, i sami stvaramo svoju malu zajednicu, svoj kosmos,
u kojem namirujemo jedno drugome sve sto nam nedostaje.

Kad sam bio ugrozen, mislio sam samo na nju, hrabreci se njenim prisustvom.
Kad mi je bilo tesko, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeci
olaksanje. Kad osjetim radost, trcim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao
da mi je ona daruje.

Dobar je covjek, i lijepa zena, ali ono sto je samo za mene, to sam sam
stvorio. Cak i da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je
savrsena, i ne mogu dopustiti da to ne bude.

Dao sam joj sve sto nisam nasao u zivotu, a bez cega ne mogu. Cak se i
umanjujem pred njom, da bi ona bila veca, i ja pomocu nje. Bogato je