Page 103 - Meša Selimović - Tvrđava

Mahmut Neretljak je odmah namirisao taj novac, i uzbudjeno saputao s
Tijanom, izmisljajuci najneobicnije nacine i puteve kako da ga udvostruci,
udesetostruci, sve dok u njegovoj masti nije izraslo pravo bogatstvo. Tijana je
nepovjerljivo odmahivala glavom, ali nije prekidala to zidanje kula u vazduhu.
Ja sam se samo smijao toj igri, u kojoj je Mahmut bogzna vec koji put sanjao
svoj neunistivi san, a ona to slusala kao lijepu bajku, ali sigurna da nece uciniti
nijedan nesiguran korak, jer nije voljela kocku.

Mahmut je cak znao u sto bi trebalo utrositi zaradjeno bogatstvo. Trgovac
Sabanovic prodaje kucu, cetiri sobe, hajat, doksat, loza ispred kuce, basta oko
kuce, u basti ruzicnjak, i izvor, kao oko.

- Popricekacemo mi za takvu kucu, pa i za manju - rekla je Tijana razumno, ali
su joj oci ceznjivo sjale.

Iznenada se, medjutim, ukazala prilika ne bas da steknemo bogatstvo, ali da
se novac bar udvostruci.

Svojim vezama, koje su uvijek zapletene, Mahmut je saznao od rodjaka svoga
prvog komsije, da mladi trgovac Husaga, brat kazandzije Abida, ide u Carigrad,
po robu, pa je pitao i sebe i nas, kako bi bilo da mu damo novac, da Husaga i
za nas kupi kakve robe. Mladic je posten, vjest, za dvije godine stekao je lijepu
radnju, i jos ljepsi ugled, lanjske godine je donio citav karavan robe i vec sve
rasprodao. Najbolje bi bilo da nam kupi skupu tkaninu, koliko mogne, to se
najvise trazi, i odmah se moze prodati bazrdjanima. Kad mu isplatimo
troskove, pa i kad damo nesto za trud, ostalo bi vise nego dvostruko. Na kraju
je rekao da je Husaga vec pristao da nam ucini tu uslugu, nema od toga ni
muke ni stete.

Tako smo doznali da je s Husagom vec govorio i sve dogovorio, nas je
naknadno ubjedjivao. Izgledalo je cudnovato i nekako suvise nalik na
Mahmuta, pa sam sad i ja sumnjicavo mahao glavom, a Tijana je otvoreno
odbila, govoreci da je to prazna prica, i kome to novac pada tako s neba?

Ipak smo pristali da s mladim trgovcem razgovaramo i da mu zahvalimo na
ljubaznosti, a reci cemo da smo novac, na zalost, potrosili, nije ga ni bilo
mnogo.

Nismo mu to rekli. Husaga je rastjerao sve nase sumnje i strahovanja. Bio je
mlad, ali toliko ozbiljan kao da su iza njega duge godine zivota i iskustva, i vise
je licio na ucenog muderisa nego na mladog bazrdjana. Rado ce nam pomoci,
rekao je, njegova usluga je sitna, samo da kupi i da vidi kako ce se natovariti,
ucinio bi to i za obicnu ljudsku ljubav, a drago mu je sto ima i ljiepsi razlog, jer
su Tijanin i njegov otac bili prijatelji. A cini i zbog mene, zna sta je sve bilo sa
mnom, i kako sam nekriv stradao. Novac mu ne treba, ima dosta svoga, a
platicemo kad donese robu. Prodacemo lako, on ce nam pomoci, jer je
nezgodno da sam otkupi, bilo bi protivno svakom trgovackom obicaju, i
izgledalo bi da daje milostinju. Ovako je sve cisto.