Page 106 - Meša Selimović - Tvrđava

Tijana trgovcu nista nije predbacila, niti ikome drugome. Nije nas cak
uvjeravala da je predosjecala nesrecu, kao sto je obicno cinila. Nasmijala se i
rekla veselo: - Eto, kakvi smo mi trgovci!

I Mahmut se ponasao drukcije nego sto sam ocekivao. Mislio sam da ce
odricati svoju krivicu, jer je on samo glasno razmisljao, a mi smo odlucili, cak
nije ni rijec rekao kad smo novac dali Husagi, sto je bila istina.

Prevario sam se, nije se branio. Dosao je da primi grdnju, doduse tek drugog
dana, dok nas prodje bijes, i svu krivicu primio na sebe.

- Ako mislite da sam spavao, varate se - rekao je pokajnicki. - Nisam ni oka
sklopio. Uvalio sam u nevolju najbolje prijatelje. Izgubili ste ono posljednje, sto
se ostavlja za kakvu-takvu sigurnost. Cak sam i sebe ostetio, jer sam i ja bio
sigurniji s tom vasom crkavicom. Mogao bih reci: ko bi se tome nadao od
Husage? Ali necu. Od Bosanca se moze svemu nadati. Godinama zivi kao
pametan covjek, a onda sve ucini da bi dokazao da je budala. Vi to mozda i ne
znate, moje je iskustvo vece. Kriv sam. Namiricu vam gubitak.
- Sta govoris, odakle ces namiriti?
- Prodacu ducan, i dacu vam vas novac.
- Ostaces bez radnje.
- Nisam se s radnjom ni rodio.
- A zasto bi to ucinio? Nisi ti kriv.
- Kriv sam. Vi se u poslove ne razumijete.

Pregonili smo se tako, nadmecuci se u velikodusnosti, dok Tijana nije odlucno
prekinula tu djetinju raspru, rekavsi da je sve to glupost i da badava gubimo
vrijeme. Samo, da joj vise ne dolazimo s tim djetinjarijama, i da prestanemo
sanjati o lakim zaradama i bogatstvu. Njoj ne treba, naviknula je na sitnu
nafaku, a ne treba ni nama dvojici, jer smo za trgovinu sposobni koliko i ona
za hodanje po konopcu.

Tako nam je obojici posteno izvukla usi, i Mahmutu, uvrijedivsi, doduse,
njegovu trgovacku sujetu, ali ga oslobodivsi odgovornosti, i meni, ni krivom ni
duznom, pa sam, ljutit, pomislio kako je Mahmut bio siguran da ce ona tako
reci, i zato je toboze navaljivao da nam nadoknadi izgubljeni novac. Jevtino je
prodavao svoju plemenitost, ne bojeci se stete, a bilo bi zabavno da smo
pristali na njegovu ponudu, makar i od sale. Kako bi se uvijao kao crv, da
povuce rijec!

Ali se sve lijepo svrsilo, i svi smo bili zadovoljni svojim drzanjem. Stari sipljivi
lupez je igrao na siguran ulog Tijanine dobrote. Otisao je toboze nezadovoljan
sto nismo prihvatili njegovu zrtvu.

A za dva dana me poceo salijetati s novim prijedlogom.

Tijana je odnijela musterijama gotove kosulje, a ja sam posao u biblioteku, da
nastavim citanje Mevlijinih stihova o Sarajevu. Kao da je govorio o meni i o