Page 101 - Meša Selimović - Tvrđava

- Cesto si u knjiznici.
- Merhaba, Avdaga.
- Svaki dan te vidim.
- Imam dosta vremena. A i ti izgleda.
- Nisam znao da si prijatelj s Ramizom.
- Danas smo se prvi put sreli - slagao sam.
- Bas prvi put! O cemu ste razgovarali? Ispricao sam o Ramizovoj porodici, o
djevojci, o zelji za pravim prijateljima, o svemu onome sto je za Avdagu
nevidjena glupost.
- I samo to?
- A o cemu je jos trebalo da razgovaramo?
- Je li pominjao ono sto govori u dzamiji?
- Ne znam o cemu govori u dzamiji. Zasto me to pitas?
- Razgovaramo.

Kisa mu se cijedi niz nos. I merti, sigurno. Lakse mi je, nije me strah, izgleda
smijesan.

- Avdaga, zar ti je od nevolje da ovako kisnes? Od brata ti je ostalo veliko
imanje, mislio sam da ces ostaviti posao. Ne mogu vjerovati da volis ovo sto
radis.
- Ja volim ovo sto radim.
- Pa, ne znam. Naporno je.
- Snazan sam.
- I ruzno.
- Ruzno? Zasto ruzno?
- Dobro, recimo, cudno. Sta te se tice sta ljudi rade.
- Mene se tice sta ljudi rade. Mnogo je hrsuza.
- Je li vise hrsuza nego dobrih ljudi? Gledao me, kao da se cudi sto to pitam.
Toliko je iznenadjen, da znam sta misli, i kad nista ne kaze. Vise je hrsuza,
naravno, i da nema njega, zavladali bi cijelim svijetom. On mora da zna sta
ljudi rade, sta govore, sta misle, s kim se sastaju, a najbolje bi bilo da ne
govore, da ne misle, da se ne sastaju, najbolje bi bilo da je sve zabranjeno.
Zasto ljudi putuju, zasto idu u druge gradove, zasto sjede po kafanama, zasto
razgovaraju, zasto sapucu, zasto izlaze iz kuce? Da moze, sve bi ukinuo, a
posto ne moze, ostaje mu samo da bdije nad zivotom, nepovjerljiv prema
svemu sto je u njemu zivo i sto se krece. On je najzabrinutiji i najodgovorniji
covjek na svijetu, i savjest ga muci zbog svega sto ne moze da predvidi i
preduhitri. A sva zla bi sprijecio kad bi sve ljude zatvorio. Na zalost, niko ga ne
shvata.

Ali nije vrijedilo da mi to objasnjava. Rekao je samo:

- Ako opet vidis Ramiza, zapamti sta govori.
- Necu ga vidjeti.
- Ako ga vidis, kazem. Potrazice te, sigurno. Isti ste, samo se ti bojis.
- Znas sta govori, znas koga ce potraziti, zasto sam ti ja potreban? Je li ti to
naredio Dzemal Zafranija?
- Ne tice te se ko je naredio.