Page 156 - Meša Selimović - Tvrđava

Poslije mi se ponesto objasnilo kad sam cuo sta se te noci dogodilo u tvrdjavi.

Te iste noci, uoci Bajrama, neko je oteo Ramiza iz tvrdjave, i nekud ga sklonio.

Iza jacije nepoznati ljudi na konjima dosli su pred tvrdjavsku kapiju, snazno
udarili zvekirom i naredili strazaru da pozove dizdara, nose vazno naredjenje
od valije. Kad je dizdar dosao na kapiju, pokazali su mu pismo, i on je dvojicu
pustio u tvrdjavu, drugi su ostali pred zakljucanim vratima.

Sta se nakon toga desavalo, niko nije tacno znao, i moglo se samo nagadjati,
kao sto su nagadjali i oni kojima se sve desavalo. Dvojica neznanaca savladali
su dizdara u njegovoj kuli, udarili su ga nadzakom po glavi i krvavog ostavili
na podu. Kljucara su savladali u njegovoj sobi kod ulaza u lagum. Onda su
obojica dosla do strazara na kapiji, kao da izlaze, on im je otvorio, i tada, kad
se okrenuo, nadzak je pogodio i njega. On se prvi i osvijestio, mozda zato sto
je najmladji, ili sto mu je glava najtvrdja, ili sto su ga najlakse udarili, zatvorio
otvorenu kapiju, digao uzbunu, izbudio pospale strazare, a onda su nasli
kljucara koji je dosao sebi, ali je jedva znao sta se desilo, i dizdara koji je
najgore prosao. Cijelu noc nije dolazio sebi, trljali su ga, polivali vodom, i sve
uzalud, onda su mu stavili rakiju pod nos a nekoliko kapi kanuli u usta, i dizdar
se probudio, ali nije mogao ustati. Na glavi mu je bila velika cvoruga, u
stomaku muka, u tijelu slabost, u glavi nejasno sjecanje.

Ramiz je nestao iz tvrdjave.

Taj Bajram su ljudi zapamtili po tom dogadjaju.

Pricalo se, svuda, kao o cudu, o junastvu, o smaku svijeta, prema tome ko je
govorilo. Pronijela se vijest da je to ucinio Becir Toska sa svojim hajducima,
drugi su tvrdili da je to djelo dervisa hamzevija, treci su se samo cudili, jer je
Ramiz bio prvi zatvorenik koji je otet iz tvrdjave. Jednima je to bio razlog da
misle kako su ljudi postali gori, drugima da su hrabriji. A mozda je tacno i
jedno i drugo.

Vlast se uzbunila. Velika je bruka sto su razbojnici mogli uci u tvrdjavu, ali jos
veca sto su o Ramizovu zlocinu obavijestili ne samo valiju vec i Portu. Kako ce
sad javiti da ga nema? Kakva je to tvrdjava, kakvi strazari, kakva uprava koja
ih drzi?

Ispitivali su dizdara i tvrdjavsku posadu, ali ljudi nisu znali nista vise od onog
sto su odmah rekli, i sto je znao cio svijet. Dizdar, jedva govoreci zbog bolova
u glavi, rekao je da je pismo zaista bilo od valije, s pecatom. Nije ga, doduse,
docitao, jer su ga zlilkovci udarili po glavi cim je poceo da cita. Sjeca se samo
naslova: Cestitom dizdaru, i nista vise, a bolje bi bilo da se ni toga nije sjecao,
jer su mu pokazali pisimo, koje su razbojnici bezobrazno ostavili u njegovoj
sobi, i upitali ga kako je mogao pomisliti da je valijino, kad bi i slijepac mogao
vidjeti da je pecat krivotvoren, i ne bas narocito vjesto, na sto je dizdar