Page 165 - Meša Selimović - Tvrđava

- Sta je to, ne vidis me? - upitao je, smijuci se.
- Ni ti mene nisi vidio.
- Ne budi dijete! Nisam htio da te vidim, zbog Zafranije. Veliko je njuskalo.
- Znam.
- A vodili smo i zanimljiv razgovor. Znas li sta sam ga upitao? Kako im se
mogla desiti ona bruka u tvrdjavi? I kud da dignu toliku dreku oko Ramiza? A
on me samo pogleda, proguta pljuvacku, i ocuta.
- A sto nisi pustio Mahmuta u kucu?
- Kakvog Mahmuta?
- Bio je s tobom sinoc u Zajkinoj mejhani.
- Ah, onaj! Pa sta cu s njim u ovoj tarapani, ako boga znas! Vidis koliki je
svijet. Ko sve nije bio! I kadija, i muselim, i muftija, i defterdar. Sve sam ih
stavio da sjede zajedno. A znam, mrze se i grizu kao bijesne kucke. Bas da
vidim sta ce biti, kazem sam sebi. A oni sjede na seciji, jedan uz drugog, kiselo
se smjeskaju, ponesto cak i govore, da ljudi ne vide sta je medju njima, a
svako zna sta je medju njima! Muselim ne izdrza dugo, dize se, lijepo se,
doduse, oprosti, i klisinu prvi. Kadija ostade duze, pa ode i on, zelen. Dzaba,
ne mogu ti reci koliko sam se nauzivao!

Uziva i u tome, kaze, sto svi moraju doci Sehagi na noge, iako znaju da ih
Sehaga ne trpi. A dolaze zato sto ga se boje. Znaju da je juce bio kod valije,
znaju da ce i danas ici, na bajramsko cestitanje, a ko zna sta se uz cestitanje
moze jos reci. Umiru od straha da im ne naskodi, pa mu se ljubazno
smjeskaju, iako ih stomak zaboli kad ga vide. Boje se Sehage zbog valije. Valiji
ne treba mnogo da bi ih uzeo na zub jer, kako se oni medju sobom mrze, tako
svi mrze valiju. I valija njih. Da nije tako, jao si ga nama! Da su slozni, pojeli
bi nas, ni koscicu nam ne bi ostavili. Spasava nas njihova medjusobna mrznja,
bog je blagoslovio! Tako je uvijek, i svugdje, pa ostali ljudi nekako izvuku zivu
glavu, jer njihova visi o koncu. Sehaga moze mnogo, moze toliko da ih sigurno
groznica trese kad na to pomisle. Je li Sehaga prijatelj valijin? Ma jok, nema
prijateljstva medju mocnima. Obojica tvrde da su prijatelji, tako im treba, ali
nisu. Prijatelj je drugo, on ne zna sta je, ali nije ovo. Valija je duznik Sehagin.
Veliki je rasipnik, a dosao bez para, i Sehaga mu se nasao pri ruci, ponudio mu
novac, da ne oskudijeva. I nije oskudijevao, za kratko vrijeme je uzeo sto kesa
dukata! U sto je potrosio? Prvo, trosi mnogo jer je lako dobio, a drugo, nije ni
potrosio, odnijece tamo odakle je i dosao. Dolaze s lakim tovarom, vracaju se
otezali, s citavim karavanom. Cudo je kako niko na polozaju ne ocuva
postenje. Ili se boje guzve i promjene, a valja zivjeti i kad te smijene, ili je
polozaj takav, pa je tesko ne uzeti, dok te ne smijene. Poslije su i posteni. O
vracanju duga ne govore ni valija ni Sehaga, valija zato sto mu se ne vraca,
Sehaga zato sto mu se ne isplati, jer je s tim dugom valija manji nego sto jest,
Sehaga veci nego sto jest. Bez duga bi valija bio jak kao grad, ali laksi za sto
kesa dukata, a to je citavo bogatstvo, pa radije ostaje s manje dostojanstva a
s vise novca. Po tome se vidi kako je novac koristan, jer ako je vlast nevolja,
pohlepa je cini snosljivijom. Kako se Sehaga ne boji da bi mu bas taj dug
mogao doci glave, jer bi se valija tako oslobodio preteske obaveze? E, to je
ono, sto se ne bi oslobodio! Sehaga je pametan, i zna u kakvom kolu igra:
lijepo je uzeo potvrdu od valije, potvrdjenu svim pecatima, i na sudu ovjerenu,