Page 208 - Meša Selimović - Tvrđava

svejedno o cemu. Mozda je po mome drzanju ili po kiselom licu vidio da nisam
bas srecan sto smo se sreli, i da bih mogao proci ako me ne zaustavi.

Upitao je mrtvo, kao da ga se ne tice:

- Gdje si to bio?
- Setam.
- Bio si s Osmanom Vukom.
- Zasto pitas kad znas?
- Jesi li mu rekao o cemu smo razgovarali?
- Rekao sam.
- I sta kaze? Sigurno se smijao. On se uvijek smije.
- Smije se i cudi sta to trazis od mene.
- Onda zna od koga treba da trazim.
- Pitao sam ga: sta to serdar Avdaga hoce? Ne zna.
- I sta ste jos govorili?
- O Sehagi. Opet je otisao od kuce.
- Sta se tebe tice Sehaga?

Strpljiv je i uporan, kao pas barak, koji ne pusta ono sto uhvati zubima, pa
makar mu celjust razbili. Zar ce ovako skljocati oko moga grla dok jedan od
nas ne klone? Kruzi oko mene, kao zvijer, nesigurna u svoj skok, ali cim bi
osjetio da nece promasiti, slomio bi mi kicmu.

Zna da smo ja i Mahmut najslabije tacke u lancu, i tu grize. Nece nas pustiti.

Led mi se uhvatio oko srca, zbog te lijepe buducnosti, a mozak se pretvorio u
teretnu pihtiju, bez ijedne misli, ma kakve, ma o cemu. Potrajalo je to samo
trenutak, dug i mucan, gotovo sam zaboravio disati zbog nespokojstva i uzasa,
u mislima sam se poceo osvrtati oko sebe, slijepo i prestravljeno, spreman na
bijeg, kud bilo, samo da se spasem od ovog casa i od ove strepnje.

Ali kako je naisla praznina u mozgu, kako sam osjetio strah u srcu, nenadno i
bezrazlozno, tako se u meni javila srdzba, kao navala krvi nakon naglog
zastoja, kao stid zbog ponizavajuceg straha. A kad je srdzba izbila, bio sam
svjestan da mi nije korisna, ali suvise vreo da bih je zaustavio. Naljutio sam se
i na sebe, zbog malodusnosti. Sta on moze znati o meni? Ako zaista nesto zna,
zasto ne trazi, na pravom mjestu? Glodje konop gdje je najtanji, lomi mene
nezasticenog.

Nasavsi tako oslonac ljutini i uvrijedjenosti, ucinio sam je sigurnom i iskrenom.

- Pitas, sta me se tice Sehaga - zarezao sam pakosno, sa zeljom da unizim i
sebe i njega. - Znas li koliko sam vremena bez posla? Obigravam oko Sehage,
gledam mu pokorno u oko, govorim ljubazne rijeci, samo da mi nadje kakvo
mjesto, kakvo bilo, samo da ne jedem sebi utrobu sto su me svi odbacili kao
pseto! Eto zasto me se tice Sehaga! Cudo je sto nisam otisao u hajduke, Beciru
Toski. Sta hoces od mene? Lako se titrati sa sirotinjom, Avdaga!
- Zasto se ljutis? - upitao je mirno. - Sta sam ti rekao?