Page 69 - Meša Selimović - Tvrđava
P. 69

obicno tako, samo on priznaje a drugi nece. Kakve su da su, zene su mudrije i
            bolje od muskaraca. To pred njima ne treba reci, ali su muskarci glupi, sujetni,
            uobrazeni, ne vrijede mnogo, medju nama receno. I cudo je kako nas zene
            trpe. Najbolje zna po sebi, sta sve nije cinio, ali ona ceka, uvijek, kao da on iz
            dzamije dolazi. Dzaba, vise vrijede nego mi. Eto, ja sam pametan, ali, bez
            uvrede, Tijana je pametnija i u svemu deset kopalja iznad mene. Njegova
            zena, doduse, nije kao moja, jer sam ja nasao srecu kakvu nisam zasluzio, ali
            ni njegova nije losa. Nije mnogo uredna, ali u cemu i da bude uredna. Nije ni
            stedljiva, ali sta da stedi? Mrzovoljna je, ali on ode od kuce, pa mu to ne
            smeta. Mrzovoljna je zato sto on ode i zato sto ostane, pa on bira sto mu je
            zgodnije. I sto god ucinio, zna da ce je zateci kod kuce, ceka ga takvog
            nikakvog, da nastave zivot kakav im je bog odredio. Ne, zaista je ne bi
            zamijenio ni s jednom drugom zenom.

            Zakljucak je prilicno neocekivan, a mozda i nije, jer je proizilazio iz priznanja
            njenih umjerenih vrlina koliko i vlastitog nesavrsanstva.

            Razveselilo me to naspretno ali lijepo pristajanje na ono sto zivot nudi.

            Je li to mudrost, da ne ocekujemo mnogo ni od sebe ni od drugih?

            Je li to gubitak ili dobitak, ako saznamo pravu mjeru, svoju i tudju?

            Gubitak je sto je ta mjera sitna, a dobitak sto ne trazimo vise.

            Rekao sam:

            - Svijet se sastoji od nesavrsenih ljudi.
            - Sta kazes?
            - Smisljam pjesmu.
            - Kako se smislja pjesma? Mogi li da cujem?

            Svijet se sastoji od nesavrsenih ljudi.
            Sve drugo je laz.
            Ili smrt.
            Savrseni ljudi su u grobu.
            Pa i to vise nisu ljudi.

            - Je li to o meni?
            - O svakome.
            - Boze moj, sto je to cudno! I ja znam da ljudi nisu savrseni, ali kad tako
            kazem, klao da nista nisam rekao. A u pjesmi je to nekako tuzno. I lijepo.
            »Savrseni ljudi su u grobu. Pa i to vise nisu ljudi.« A kod zivih je malo vise zla
            ili malo vise dobra, pa ponekad pretegne jedno, ponekad drugo. Ali zlo cesce.
            - Pogledaj! - viknuo sam, pokazujuci dim i plamen. - Sve gori!
            - Vidim.
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74