Page 99 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

vojska i privatni kooperanti uzvratili su novim nasiljem i novim šokovima.
Nezamislive svote novca nestajale su u crnoj rupi suradnje s kooperantima -
taj novac poznat je kao „nestale iračke milijarde".
Prozor u tu distopijsku budućnost nije otvorio samo bešavni spoj kor­
porativne moći i otvorenog rata - kako ga zamišljaju bezbrojni holivudski
znanstveno-fantastični filmovi. Prisutan je bio i mehanizam iskorištavanja
krize s ciljem provođenja programa koji u normalnim vremenima nikad ne
bi prošli. Upravo sam u Iraku razvila tezu Doktrine šoka. Prvotno sam knjigu
mislila usredotočiti isključivo na Bushev rat, no tada sam počela primjećivati
iste taktike (i iste kooperante - Halliburton, Blackwater, Bechtel...) u kriznim
područjima diljem svijeta. Prvo se dogodi strašna kriza - prirodna katastrofa,
teroristički napad - zatim nastupa blitzkrieg prokorporacijskih poteza. Često
se o strategiji iskorištavanja krize raspravljalo posve otvoreno - mračne teorije
zavjere bile su nepotrebne.
Kako sam zadirala dublje, shvatila sam da je ta strategija bila tajni partner
nametanju neoliberalizma već više od četrdeset godina. „Taktika šoka" slijedi
jasnu putanju - čekamo krizu (a u nekim slučajevima - kao što su Čile ili
Rusija - pripomažemo njezinu nastanku), objavimo stupanje na snagu „nesva­
kidašnjih mjera" i ukidamo dio ili sve demokratske zasade - a potom, što je
brže moguće, ostvarimo popis korporacijskih želja. Istraživanja pokazuju da
svaki nemir ili nered, ako ga politički vođe ukrase s dovoljno histerije, može
poslužiti za oslabljivanje stanja. Može biti riječ o radikalnom trenutku kakav je
vojni udar, no ekonomski šok tržišne ili proračunske krize također služi svrsi. A
na vrhuncu hiperinflacije ili raspada bankarskog sustava, vladajuće elite često
uspijevaju uspaničenom narodu prodati priču o neizbježnosti rezanja socijalne
zaštite, ili pak onu o golemim svotama za spas financijskog privatnog sektora
- budući da bi alternativa, tako tvrde, bio totalni ekonomski raspad.

Priručnik doktora šoka

Taktika šoka prvi je put primijenjena, u službi neoliberalizma, ranih sedamde­
setih godina u Latinskoj Americi, a i danas se njome koristi kako bi se, protiv
volje naroda, nametnuli ustupci „slobodnome tržištu".
Doživjeli smo je nedavno, prije Trumpa, u američkim gradovima Detroitu i
Flintu, gdje je neizbježan stečaj gradskog proračuna postao izlika za rastakanje
lokalne demokracije i imenovanje „krizne uprave". Trenutačno se događa u
Portoriku, gdje je dužnička kriza poslužila za postavljanje „Odbora za finan­
cijski i upravni nadzor" —mehanizma prisile za mjere stroge štednje koje

uključuju rezanje mirovina i val zatvaranja škola. Odvija se i u Brazilu, gdje
je, nakon iznimno upitne smjene predsjednice Dilme Rousseff 2016. godine,
na vlast došao neizabrani režim, krajnje naklonjen biznisu, koji je tijekom vala
privatizacijskog ludila zamrznuo javne rashode na sljedećih dvadeset godina,