Page 97 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

8. POGLAVLJE

Gospodari katastrofe

Pobjednički krug oko dem okracije

U vrijeme dok sam izvještavala iz područja pogođenih katastrofama bilo je
trenutaka kada me znao obuzeti neugodan osjećaj da ne promatram samo

trenutačnu krizu, nego i nazirem tračak naše zajedničke budućnosti —pret-
premijernu projekciju filma o tome kamo vodi put kojim putujemo svi, osim
ako ne zgrabimo volan i naglo zaokrenemo u suprotnom smjeru. Kada slušam
Trumpove govore, kako očito uživa u stvaranju atmosfere kaosa i nestabilnosti,
često pomišljam - sve sam to već bila vidjela, u onim čudnim trenucima kada
se otvaraju dveri što vode u našu zajedničku budućnost.
Jedan od tih trenutaka obuzeo me u New Orleansu nakon uragana Katrina,
dok sam promatrala kako se legije privatnih vojnih kooperanata obrušavaju na
poplavljeni grad ne bi li iz katastrofe izvukli profit, dok se istodobno prema
tisućama stanovnika - koje je vlastita vlada napustila —postupalo kao prema

opasnim zločincima samo zato što su pokušavali preživjeti.
Drugi takav distopijski prozor ponovno se otvorio 2003. u Bagdadu, nedugo
nakon početka invazije. U to vrijeme američka okupacija podijelila je grad
napola. U samome srcu, iza titanskih betonskih zidina i detektora eksploziva,
ležala je Zelena zona - djelić Sjedinjenih Država izniknuo u Iraku, gdje se u
barovima poslužuje žestica, gdje se jede brza hrana, gdje su teretane i bazen

na kojem se, kako se činilo, tulumari danonoćno. I potom —s druge strane
bedema - grad sravnjen bombama gdje često nije bilo struje za bolnice i gdje
su međusobna trvenja iračkih frakcija i američkih okupacijskih snaga često
izmicala nadzoru. Crvena zona.