Page 167 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

klimatske krize, ona mora dobiti prednost pred borbom protiv siromaštva,
rasizma ili pak nekim drugim gorućim problemima. Umjesto rangiranja, počeli
smo postavkom da svi živimo u vremenu višestrukih, međusobno ispreple­
tenih kriza, a s obzirom na to da su sve važne, ne možemo si dopustiti da ih
rješavamo pojedinačno, jednu za drugom. Potrebna su nam cjelovita rješenja,
konkretne ideje kako radikalno srezati emisije ugljika, istodobno otvarajući
velik broj sindikalno zaštićenih radnih mjesta i osiguravajući stvarnu pravdu
poniženima i prognanima od strane sadašnje ekonomije izrabljivanja.
Drugo pravilo glasilo je da je argumentiran sukob zdrav i neizbježan dio
prodora na nova područja. Rasprave znače da stvar funkcionira!
Mnoge skupine i pojedinci raspravljali su o tome kako su, iako su već

prije stvarali saveze, to bili savezi negiranja —,,ne“ ušljivim prokorporacij-
skim trgovinskim sporazumima, ,,ne“ nasilnim programima štednje, ,,ne“
nekim osobito odbojnim političarima, ,,ne“ naftovodima i frakiranju. No
shvatili smo da je prošlo mnogo vremena otkako se progresivna strana poli­
tičkog spektra okupila kako bi rekla ,,da“, makar to bilo ,,da“ za sveobuhvatnu
viziju nove ekonomije. Zato su sukobi bili neizbježni; osobito zato što je i
naš susret, kao i svi drugi susreti, bio nesavršen, jer u dvorani su nedostajali
oni koji su trebali biti ondje.
Bilo je i trenutaka radosti i sreće, kada su ideje o „pravednoj tranziciji"
kuljale slobodno i žestoko. Ploče su bile prekrivene prijedlozima i pitanjima;

• Besplatna i kvalitetna skrb za djecu.
• Manje vozila na cestama.
• Manje rada, više glazbe, vrtova i obitelji.
• Superbrzi vlakovi. Solarne ceste.

Zatim smo se suočili s problemima koje, bili smo toga svjesni, nismo mogli
riješiti za dva dana i koji će nas izjedati još godinama: •

• Ako ne riješimo pitanje vlasništva, kako možemo postići pravdu za sve?
• Kako možemo prevladati ideju da nas štiti ono što posjedujemo? Sigurnost
proizlazi iz zajednice, iz solidarnosti. Sigurnost se temelji na čvrstoći veza,
a ne na količini imovine.

• Kako možemo izgraditi javni sektor u kojemu čemo se mi —javnost —osje-
čati njegovim dijelom? Svi bismo trebali osjećati da posjedujemo državne
stanove, javno dobro.

• Kako možemo osigurati da se neslužbeni i neplaćeni rad —skrbništvo, rad u
domaćinstvu i skrb za zemlju —priznaju i vrednuju u pravednoj tranziciji?
• Kako bi trebao izgledati zajamčeni osnovni dohodak?