Page 75 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

odvjetnika Jeffa Sessionsa, tvrdi da se socijalna pomoć i infrastruktura u grado­
vima poput New Yorka i Chicaga „urušavaju pod bremenom ilegalne imigracije
i nasilnih zločina" - spretno skrećući temu s godina neoliberalnog zanemari­
vanja koje se opravdavalo navodnom potrebom za iskorjenjivanjem zločina i
sprječavanjem da ti gradovi postanu „imigrantska pribježišta".

Razdvoji pa vladaj

Istini za volju, nastanku naše trenutačne korporativne distopije najviše je
pridonijelo uporno i sustavno huškanje radničke klase na Afroamerikance,
građana na migrante te muškaraca na žene. Bjelačka nadmoć, mizoginija,
homofobija i transfobija najmoćnije su crte obrane elite protiv istinske demo­
kracije. Strategija razdvoji-pa-ugnjetavaj, uza sve kreativnije propise kojima se
brojnim manjinama otežava glasovanje, jedini je način ostvarivanja političkog
i ekonomskog programa koji pogoduje toliko malenom dijelu populacije.
Povijest nas uči da su fašistički pokret, kao i onaj bjelačkog supremacizma
- iako vječito tinjaju negdje u pozadini - mnogo skloniji procvatu tijekom
razdoblja trajnih gospodarskih kriza i nacionalnog raspada. To je pouka
Weimarske Njemačke, koja je - razorena ratom i ponižena okrutnim ekonom­
skim sankcijama - postala plodno tlo za bujanje nacizma. To bi upozorenje
trebalo zvoniti i danas.
Poslije Holokausta svijet se ujedinio u pokušaju stvaranja uvjeta koji su
trebali spriječiti da se takva genocidna logika nikad više ne ponovi. To je,
zajedno sa snažnim pritiskom odozdo, pokrenulo razmišljanja o širokogrudnim
socijalnim programima diljem Europe. Zapadne sile prihvatile su načelo da
tržišne ekonomije moraju jamčiti dovoljno temeljnog dostojanstva kako razo­
čarani građani ne bi ponovno počeli tragati za dežurnim krivcima ili ekstre­
mističkim ideologijama.
No sve je to odbačeno i sada dopuštamo da uvjeti, zastrašujuće slični onima
tridesetih godina dvadesetoga stoljeća, ponovno ožive. Nakon financijske krize
2008. godine Međunarodni monetarni fond, Europska komisija i Europska
središnja banka (takozvana „Trojka") tjerale su jednu državu za drugom da
prihvate ,,šok-terapiju“ - nametnute reforme u zamjenu za očajnički potrebna
spasonosna sredstva. Državama poput Grčke, Italije, Portugala, pa čak i
Francuske, poručili su: „Naravno da ćemo vas spasiti, no samo u zamjenu za
vaše potpuno poniženje. Samo ako nam predate nadzor nad svojim gospo­
darstvom, samo ako nam povjerite sve ključne odluke, samo ako privatizirate
velike dijelove svoje ekonomije - među njima i one koje su temelj vašeg iden­
titeta, poput rudnih bogatstava. Samo ako prihvatite rezanje plaća, mirovina
i zdravstvene skrbi." U tome leži gorka ironija, s obzirom na to da je MMF
nastao nakon Drugoga svjetskog rata, s izričitom zadaćom sprječavanja eko­
nomskog ugnjetavanja kakvo je podjarilo njemačku odbojnost nakon Prvoga