Page 74 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

državno i crkveno blagoslovljene teorije o bjelačkoj (i kršćanskoj) nadmoći
čimbenik su koji je europskim istraživačima omogućio da aktivno „previde"
starosjedilačke civilizacije - vizualno su ih primjećivali, no nisu im priznavali
tradicionalno pravo na zemlju - te su na taj način mogli cijele, gusto naseljene
kontinente zakonito proglasiti nenastanjenima, dakle plijenom koji se temeljio
na apsurdnoj logici „tko prvi, njegovo".
Istim tim sustavom vrijednosti ljudi su se koristili kao opravdanjem za
masovne otmice, utamničenja i mučenje drugih ljudi kako bi ih se primoralo
da obrađuju otetu zemlju - što je pokojnoga politologa Cedrica Robinsona
ponukalo da tržišnu ekonomiju koja je iznjedrila Sjedinjene Države opiše ne
samo kao kapitalizam, nego kao „rasistički kapitalizam". Pamuk i šećerna trska
što su ih brali porobljeni Afrikanci bili su gorivo koje je pokrenulo Industrijsku
revoluciju u SAD-u. Sposobnost neuočavanja tamnoputijih ljudi i tamnoputijih
nacija s ciljem otimanja njihove zemlje i rada bila je u samom temelju, a ništa
od navedenoga ne bi bilo moguće bez teorija o rasnoj nadmoći koje su tom
cjelokupnom moralno izopačenom sustavu podarile sjaj ozakonjene vjerodo­
stojnosti. Drugim riječima, ekonomija nikad nije bila odvojena od „politike
identiteta", osobito ne u kolonijalnim nacijama poput Sjedinjenih Država —
zašto bi najednom bila danas?
Kako je odvjetnica za ljudska prava Michelle Alexander napisala u svojoj
knjizi The New Jim Crow, politika rasne hijerarhije vječni je suučesnik u više­
stoljetnom razvoju tržišnog sustava. U Sjedinjenim Državama, piše ona, elite
su se koristile rasom kao klinom „kojim su desetkovale multirasni savez siro­

mašnih" —prvo sučeljeni s pobunama robova koje su podržavali bijeli radnici,
zatim zakonima o segregaciji („Jim Crow"), a i kasnije, tijekom takozvanog
rata protiv droge. Svaki put kad su te multietničke koalicije postale dovoljno
moćne da zaprijete moći korporacija, bijele radnike uvjeravali su da su im
pravi neprijatelji oni tamnoputi koji otimaju „njihove" poslove ili ugrožavaju
„njihove" četvrti. Nema učinkovitijeg načina uvjeravanja bijelih glasača da
podrže rezanje sredstava za škole, javni prijevoz i socijalnu pomoć od tvrdnje
(ma koliko bila neistinita) da su najbrojniji korisnici tih usluga upravo oni
tamnoputi, većinom „ilegalci", koji samo žele opelješiti sustav. U Europi su
strašne priče o tome kako migranti kradu poslove, izrabljuju socijalne službe
i ugrožavaju civilizaciju odigrale sličnu, poticajnu ulogu.
Ronald Reagan pridonio je tome mitom da bonove za hranu prikupljaju
„socijalne kraljice" u bundama i limuzinama, potpomažući tako kulturu zlo­
čina. Trump je odigrao važnu ulogu u toj histeriji. Godine 1989., nakon što su
petorica Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca bila optužena za silovanje bjel­
kinje u Central Parku, kupio je oglasni prostor u nekoliko njujorških dnevnih
novina i pozivao na ponovno uvođenje smrtne kazne. Petorica iz parka napo­
sljetku su oslobođena optužbi DNK-ispitivanjem, a presude su im poništene.
Ne čudi stoga što Trumpovo Ministarstvo pravosuđa, pod vodstvom državnog