Page 70 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

Nesigurnost na svim područjim a

Tijekom protekla tri desetljeća, a naročito nakon financijske krize 2008. godine,
gotovo su svi, osim onog jednog postotka, počeli osjećati da nestaje sigurnost
radnih mjesta, baš kao i zaštitna mreža, bez obzira na to koliko slaba bila. A
izgubljeni poslovi teško pogađaju sposobnost pojedinca da plaća zdravstvenu
zaštitu ili zadrži dom. Takav razvoj situacije šteti Trumpovim bjelačkim, rad­
ničkim biračima, ali i mnogima drugima. S druge strane, budući da su mnogi

Trumpovi radnički birači živjeli zamjetno bolje, barem donedavno —imali su
dobro plaćene, sindikalno zaštićene, proizvodne poslove koji su im jamčili
život dostojan srednje klase - njihovi gubici bili su još teži.
Sve to odražava se i u zamjetnom porastu smrtnih slučajeva među bijelim,
sredovječnim Amerikancima bez visoke naobrazbe - većinom su to samou­
bojstva, predoziranja lijekovima ili oboljenja uzrokovana alkoholom. To se
uglavnom odnosi na bijelce - stopa smrtnosti među crnačkim i hispanskim
zajednicama unutar slične skupine opada. Anne Case i Angus Deaton, eko­
nomisti s Princetona koji su primijetili da se navedeni trend javlja još 1999.,
napisali su bitan znanstveni rad o pojavi koju nazivaju „smrt zbog očaja",
objašnjavajući je raskorakom između ranijeg iskustva i očekivanja, odnosno
„neuspjehom da se živi kako se očekivalo". Drugim riječima - kada se zgrada
počne rušiti, oni s viših katova doživljavaju gori pad - čista fizika.
Povrh tih gubitaka, prisutna je i velika neizvjesnost povezana sa životom
u zemlji koja se mijenja, u naciji koja postaje etnički sve šarolikija i u kojoj su
žene sve bliže moći. To je dio napretka prema jednakosti —ishod teško izvoje­

vanih bitaka - što znači da bijelci (muškarci) gube ekonomsku sigurnost (na
koju svatko ima pravo), a istodobno i osjećaj „nadmoći" (na koji nikad nisu
imali pravo). Zureći što prije žigosati taj drugi oblik prava ne smijemo smet­
nuti s uma nešto važno - nisu sva prava nelegitimna. Svi ljudi imaju pravo na
dostojanstven život. Očekivanje temeljne zaštite radnog mjesta nakon desetljeća
radnog vijeka ne može se u bogatim državama tumačiti kao izraz pohlepe ili
nezasluženih povlastica - riječ je o nekoj vrsti sigurnosti da će o vama skrbiti
u starosti, da vas bolest neće otjerati u stečaj i da će vaša djeca imati pristup
svim sredstvima potrebnima za ostvarivanje životnog uspjeha. U poštenom
društvu ljudi bi trebali vjerovati da na to imaju pravo. To je ljudsko pravo. No
upravo su ta prava pod žestokom paljbom desnice, već puna četiri desetljeća,
u tolikoj mjeri da je riječ „pravo" - u kontekstu mirovine i zdravstvene skrbi

—u Washingtonu postala porugom.
Upravo je ta zakučasta kaša čimbenika omogućila Trumpu da izroni i izjavi
- zastupat ću sve ratoborno radništvo. Vratit ću vam radna mjesta u proizvodnji.
Riješit ću se Sporazuma o slobodnoj trgovini. Vratit ću vam vlast. Ponovno ću
vas učiniti pravim muškarcima. Slobodnima da grabite žene, ne postavljajući
sva ona glupa pitanja. I naravno, ono najteže Trumpovo obećanje biračkome
tijelu: oslobodit ću vas konkurencije onih smeđih koje ćemo deportirati ili