Page 72 - Naomi Klein - "Ne" Nije Dovoljno

ranije glasovalo za Obamu (dvaput), a ovaj je put odlučilo glas dati Trumpu.
Trumpovi planovi nisu bili vjerodostojni, ali barem su zvučali drugačije.
Također, ako već postoji problem s njezinim usredotočivanjem na spol, seksu­
alnost i rasni identitet, onda je to činjenica da njezin brend politike identiteta ne
propituje sustav koji je stvorio i učvrstio te nejednakosti, nego se samo trudi isti
taj sustav učiniti ,,inkluzivnijim“. Dakle, podržavamo jednakost braka, slobodu
pobačaja i transrodne toalete, ali zaboravite na stanarska prava, pravo na plaću
kojom možete prehranjivati obitelj (Hillary Clinton odbila je zahtjeve za mini­
malnom satnicom od 15 dolara), opće pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu,
kao i sve ostalo što zahtijeva ozbiljniju preraspodjelu blaga od vrha nadolje, a što
bi značilo preispitivanje te neoliberalne slikovnice. Tijekom kampanje Hillary
,
Clinton rugala se suparnikovoj „patvorenoj ekonomiji na kapaljku1 no njezinu
filozofiju mogli bismo definirati kao „politiku identiteta na kapaljku' - prepravi
sistem tek toliko da se izmijene spolovi, boje i spolna orijentacija dijela vrhuške,
i onda pričekaj da pravda „dokapa" do svih ostalih. Pokazalo se da „kapaljka"
jednako dobro funkcionira u sferi identiteta kao i u sferi ekonomije.
Znamo to zato što je već bilo iskušano. Raznolikost je zadnjih godina odni­
jela neke simbolične pobjede - prva afroamerička obitelj u Bijeloj kući, dva
afroamerička ministra pravosuđa, Hollywood je bio prisiljen priznati afroame-
ričke redatelje i glumce, homoseksualci i lezbijke rade kao urednici vijesti i vode
najuspješnije tvrtke, televizijski hitovi vrte se oko transrodnih likova, a tu je i
ukupan porast udjela žena na vodećim položajima - da nabrojimo samo neke.
Te pobjede u ime raznolikosti i pitanja inkluzije mijenjaju živote i otvaraju inače
nepostojeća pitanja. Bilo je neopisivo važno što je naraštaj djece odrastao gleda­
jući Obamu u najmoćnijoj fotelji svijeta. No ako njegov pristup promjeni koji
je tekao odozgo prema dolje ne prate programi koji niču na dnu i uspinju se,
programi koji se bave problemima sustava poput ruševnih škola i nedostupnosti
pristojnog stanovanja, neće doći do istinske jednakosti. Ni približno.
Zadnjih godina u Sjedinjenim Državama bitni pomaci u ime veće raznoli­
kosti i inkluzije dogodili su se u vrijeme masovnih deportacija imigranata, i to u
trenutku stvarnog produbljivanja jaza između crnih i bijelih Amerikanaca. Prema
podacima instituta Urban, između 2007. i 2010. prosječno bogatstvo bjelačkih
obitelji smanjilo se za 11 posto (što je mnogo), no crnačke obitelji pogodio je čak
31-postotni pad. Drugim riječima, crnci i bijelci postali su „nejednaki" upravo
u razdoblju velikih simboličnih napredaka. Razlog tome dijelom leži u činjenici
da su crne obitelji nerazmjerno osuđene na nepovoljnije kredite te su stoga bile
najteže pogođene u trenutku kolapsa tržišta 2008. godine.
Tijekom tog istog razdoblja policija je ranjavala i ubijala doslovno nemoralan
broj mladih Afroamerikanaca (pet puta više od bijelaca iste dobne skupine, kako
otkriva Guardianovo istraživanje); ta ubojstva često su bila snimana, što ih je usije­
calo u maštu mladih umova u razvoju. U takvom je okruženju Black Lives Matter
postao pokret za građanska prava ove generacije. Kako piše Keeanga-Yamahtta