Page 121 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Snaga reaktivnog kretanja povećava se s

povećanjem snage podražaja, no nije moguće
utvrditi točan razmjer.

Da se izazove reaktivno kretanje podražaj mora biti
dovoljno jak. Svaki doživljeni podražaj ostavlja u stanici

neki trag koji je čini prijemljivom za druge podražaje. To
se vidi po tome što na ponovljeni podražaj jednake

jačine stanica odgovara jačim kretanjem nego na prvi.

Ako se podražaji dalje ponavljaju, stanica će na njih
odgovarati sve jačim i jačim kretanjima do određene

granice. Kad dođe do te granice stanica kao da se
umori i stane na isti podražaj odgovarati sve slabijim

reakcijama. Čini se da se stanica navikava na podražaj.
On postaje dijelom njezine stalne okoline i prestaje na

njega reagirati, budući da reagira samo na promjene u
okolnostima koje su stalne.

Ako je podražaj toliko slab da ne izaziva kretanje kao
odgovor, on ipak ostavlja u stanici neki nevidljivi trag.

To vidimo po tome što se ponavljanjem slabih podražaja

može postići da stanica stane reagirati na njih.
Dakle, u zakonima o podražljivosti otkrivamo

začetke sposobnosti pamćenja, umora i navike.

Stanica stvara iluziju bića, koje, premda nije svjesno
i razumno, u svakom slučaju je u stanju pamtiti,

navikavati se i umarati. Ako nas stanica gotovo može
obmanuti, koliko nas lakše može obmanuti životinja sa

svojim složenim životom. No vratimo se našoj analizi
radnje.

Refleksnim radnjama organizma nazivaju se takve

radnje u kojima ili sav organizam ili njegovi odvojeni
dijelovi djeluju poput stanice, tj. u okviru zakona o

podražljivosti.