Page 123 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 123
izvršava nizove složenih radnji, kadšto toliko
svrhovitih da se čine svjesnima; i ne samo svjesnima,
već utemeljenima na predviđanju budućnosti, gotovo
vidovitosti, poput seljenja ptica, svijanja gnijezda za još
nerođene goluždravce, pronalaženja puta za jug ujesen i
za sjever u proljeće itd.
No sve se te radnje zapravo objašnjavaju samo
instinktom, tj. potčinjavanjem lagodi-nelagodi.
U razdobljima u kojima se tisućljeća mogu računati kao
dani, odabirom se razvio tip koji živi u skladu s tim
potčinjavanjem. To je potčinjavanje svrhovito, tj. ono
vodi traženom cilju. Posve je jasno zašto je to tako. Ne
može biti drugačije. Zato jer određena vrsta drugačije ne
bi mogla živjeti i odavno bi izumrla. Instinkt upravlja
njezinim životom, ali samo dotle dok je svrhovit. Čim
prestane biti svrhovit, on postaje nosilac smrti i vrsta
izumire. najčešće, lagoda-nelagoda je lagodna ili
nelagodna ne radi korisnosti ili štetnosti koju donosi, već
zbog toga.
Utjecaji koji su se pokazali korisnima za određenu
vrstu za njezina vegetativnog života, s prijelazom na
animalni život počinju se osjećati kao lagodni, a štetni
utjecaji kao nelagodni.
Isti utjecaj - recimo određena temperatura - može biti
za jednu vrstu koristan i ugodan, a za drugu štetan i
neugodan.
Stoga je jasno da potčinjavanje »lagodi-nelagodi«
mora biti svrhovito. Lagodno je lagodno zato jer je
korisno, nelagodno je nelagodno zato jer je štetno.
Poslije instinktivnih, na sljedećem stupnju su svjesne i
automatske radnje.
Svjesnom radnjom naziva se radnja poznata subjektu
koji je izvršava prije njezina izvršenja, radnja koju