Page 130 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

predmete po njihovoj sličnosti, a životinja ih vjerojatno

prepoznaje po njihovoj različitosti. Ona svaki predmet
pamti po onom obilježju koje za nju ima najveće
emocionalno značenje. U takvom obliku, tj. s

emocionalnim odlikama, predodžbe se održavaju u

pamćenju životinje. Očito, mnogo je teže čuvati u
pamćenju takve predodžbe te je stoga pamćenje

životinje neusporedivo opterećenije od našega, premda
je po količini znanja i po količini onoga što se zadržava u

pamćenju ona mnogo iza nas.

Kad jednom vidimo predmet mi ga svrstavamo u
određeni razred, rod, vrstu, uvrštavamo ga u ovaj ili onaj

pojam i u našem ga umu povezujemo s nekom »riječi«,
tj. s nekim algebarskim znakom, zatim s drugim koji ga

određuje itd.

Životinja nema pojmova, ona nema te mentalne
algebre uz pomoć koje mi mislimo. Ona mora znati

određeni predmet i zapamtiti ga sa svim njegovim
značajkama i osobitostima. Neće se vratiti niti jedna

zaboravljena značajka. Za nas se glavnina značajki
podrazumijeva u pojmu s kojim smo povezali neki

predmet i možemo ga pronaći u pamćenju po bilo kojoj
njegovoj značajki.

Iz toga je jasno da je pamćenje životinje mnogo

opterećenije od našega i da je upravo to glavni razlog

koji koči mentalni razvoj životinje. Njezin je razum
odviše zauzet. Ona nema kada kretati se naprijed.

Mentalni razvoj djeteta može se zaustaviti ako se
prisiljava da uči napamet nizove riječi i brojeva. Životinja

je točno u istom položaju. To objašnjava neobičnu
činjenicu da je životinja inteligentnija u mladosti.

Vrhunac intelektualne moći čovjek doseže u zrelom
dobu, vrlo često čak i u starosti. U slučaju životinje