Page 132 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Promatrao sam psa, »vrlo inteligentnog« setera. Kad

mu se zgužvao prostirač na kojemu je spavao i postalo
mu neudobno ležati na njemu, on je shvaćao da je

neudobnost izvan njega, da je neudobnost u prostiraču,
točnije, u položaju prostirača. Hvatao je zubima prosti-

rač, vrtio ga, vukao tamo-amo i pritom režao, uzdisao i
stenjao dok mu netko ne bi došao pomoći. Ali sam

nikada nije uspio poravnati prostirač.
S mačkom se takvo pitanje čak ne bi ni pojavilo.

Mačka dobro pozna svoje tijelo, ali sve izvan sebe ona
prihvaća kao takvo, kao nešto dato. Ispravljati vanjski

svijet, prilagođavati ga za svoju udobnost mački nikada

neće pasti na pamet. Stoga, kad nešto ne bi bilo u redu
s njezinim ležajem, mačka bi se sama vrtila i gnijezdila

bezbroj puta dok se ne bi udobno smjestila; ili bi otišla i
legla na drugo mjesto.

Majmun bi, dakako, s lakoćom prostro sebi prostirku.
To su četiri posve različite psihologije. I to je samo

jedan primjer, a lako bi bilo navesti ih na stotine. Ipak, za

nas je to sve jedno životinja. Mi miješamo zajedno vrlo
mnogo posve različitih stvari. Naše su »podjele« vrlo

često netočne i to nas ometa da se snađemo u
ispitivanju nas samih.

POGLAVLJE IX

Kako čovjek i životinja zamjećuju svijet. Iluzije

životinja. Životinje nemaju nadzor nad svojim

zamjedbama. Svijet pokretnih ravnina. Kutovi i
krivulje kao gibanje. Treća dimenzija kao gibanje.

Životinjama naš trodimenzionalni svijet izgleda
dvodimenzionalan. Životinje kao zbiljska