Page 135 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

naviklo uočavati razlike među površinama koje se na

maloj udaljenosti mogu osjetiti vrhovima prstiju.
Nikada ne možemo, čak niti na vrlo malom prostoru,

vidjeti dio vanjskog svijeta onakav kakav on jest, tj.
onakav kakvog znamo da jest. Pisaći stol, ormar,

nikada ne možemo vidjeti istovremeno sa svih strana i

iznutra. Naše oko na određeni način iskrivljava vanjski
svijet kako bismo, pogledavši oko sebe, mogli odrediti

položaj predmeta u odnosu na sebe. No, nemoguće
nam je pogledati svijet ne sa svog gledišta i nikada ga

ne možemo vidjeti točno, neiskrivljena našim vidom.

Reljef i perspektiva - to je iskrivljavanje predmeta
našim okom. To je optička iluzija, obmana viđenja.

Kocka u perspektivi uvjetni je simbol trodimenzionalne
kocke. Sve što vidimo samo je uvjetna slika uvjetno

zbiljskog trodimenzionalnog svijeta koji izučava naša
geometrija, a ne sam zbiljski svijet. Na temelju onoga

što vidimo moramo nagađati što je u zbilji. Znamo da je
ono što vidimo netočno i mislimo, tj. pretpostavljamo da

svijet nije onakav kakvim ga mi vidimo. Kad ne bismo
sumnjali u točnost našeg viđenja, kad bismo mislili da je

svijet onakav kakvim ga mi vidimo, očito bismo ga
zamišljali i promišljali posve drugačije. Svijet bi za nas

bio drugačiji.

Sposobnost ispravljanja onoga što oko vidi zahtijeva
posjedovanje pojmova, jer se ispravke stvaraju

rasuđivanjem, što je nemoguće bez pojmova.

Bez te sposobnosti ispravljanja onoga što oko vidi mi
bismo svijet vidjeli drugačijim, tj. mnogo onoga što

postoji vidjeli bismo pogrešno, ne bismo vidjeli mnogo
onoga što postoji i vidjeli bismo vrlo mnogo onoga što

u zbilji uopće ne postoji.