Page 133 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

dvodimenzionalna bića. Niže životinje kao

jednodimenzionalna bića. Vrijeme i prostor puža.
Osjećaj vremena kao nejasni osjećaj prostora.

Vrijeme i prostor psa. Promjena svijeta pri promjeni
mentalnog ustroja. Dokaz Kantova problema.

Trodimenzionalni svijet kao iluzorna predodžba.

Utvrdili smo veliku razliku između duhovnog ustrojstva

čovjeka i životinje. Ta razlika bez sumnje mora imati
velik utjecaj na zamjedbu vanjskog svijeta životinja. Ali

kako i u čemu? Upravo to je ono što ne znamo i što
moramo nastojati utvrditi.

Zbog toga se još jednom moramo vratiti na našu

zamjedbu svijeta i detaljno ispitati kako ga mi
zamjećujemo, a zatim pogledati kako mora zamjećivati

svijet životinja sa svojim ograničenim mentalnim
ustrojem.

Prije svega moramo pribilježiti da je, s obzirom na

vanjski izgled i oblik svijeta, naša zamjedba krajnje
netočna. Znamo da se svijet sastoji od tijela, no mi

vidimo i zamjećujemo samo površine. Nikada ne vidimo
i ne zamjećujemo tijela. Tijelo je već pojam sastavljen

od niza predodžaba stečenih razmišljanjem i iskustvom.
Za neposredni osjet postoje samo površine.

Osjećanje težine, mase, obujma, koje misaono

povezujemo s »tijelom«, zapravo je vezano s
osjećanjem površina. Mi samo znamo da to osjećanje

površine potječe od tijela, ali samo tijelo nikada ne
osjećamo. Možda se složeno osjećanje površine, težine,

mase, gustoće, čvrstoće i sl. može nazvati »osjetom
tijela«. No mi moramo umom povezati sve te osjete u

jedan i taj opći osjet nazvati tijelom. Izravno osjećamo