Page 168 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

djeluje na njihovu volju. Pogledajte kako žive i ne žele

umrijeti riječi, misli, osjećaji polumitskog Homera - i
koliko je »kretanja« izazvala u toku svog postojanja
svaka njegova riječ.

Svaka pjesnikova riječ očito ima ogromnu potencijalnu

snagu, sličnu potencijalnog snazi komadića ugljena ili
žive stanice, ali beskrajno suptilniju, nemjerljiviju i

moćniju.

Taj čudesni odnos među pojavama može se izraziti
ovako: što je određena pojava udaljenija od

vidljivog i dodirljivog - od fizičkog - što je dalje od

tvari, to je u njoj više latentne snage, to veći broj
pojava ona može proizvesti i obuhvatiti, to veću

količinu energije ona može osloboditi i to manje
ovisi o vremenu.

Ako sve što smo rekli povežemo s osnovnim načelom
fizike da je količina energije konstantna, onda

moramo pobliže označiti da se u prethodnom izlaganju

nije govorilo o stvaranju nove energije, već o
oslobađanju latentne. Pritom smo utvrdili da je

oslobađajuća snaga života i misli beskrajno veća od
oslobađajuće snage mehaničkog gibanja i kemijskih

utjecaja. Mikroskopska živa stanica snažnija je od
vulkana - ideja je moćnija od geološke kataklizme.

Pošto smo utvrdili te razlike među pojavama

pogledajmo što su pojave o sebi, neovisno o našoj
zamjedbi i osjećaju.

Odmah ćemo vidjeti da o tome ne znamo ništa.

Pojava je poznata samo ako je podražaj, tj. samo ako
izaziva osjetilnu zamjedbu.

Pozitivistička filozofija u osnovi svih pojava vidi
mehaničko gibanje ili elektromagnetsku energiju. Ali

pretpostavka o vibrirajućim atomima ili o jedinicama