Page 172 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Čovječanstvo nikad neće prestati tražiti odgovore na

pitanja zbog čega i zašto.
Pozitivistički znanstvenik je pred prirodom u gotovo

istom položaju kao divljak u biblioteci punoj vrijednih

rijetkih knjiga. Knjiga je za divljaka stvar određene
veličine i težine. Ma koliko razmišljao čemu može služiti
ta čudna stvar, po njezinoj vanjštini to nikada neće

shvatiti, a sadržaj knjige njemu će ostati nedokučivi

noumenon.

noumen – u dualističkoj Kantovoj filozofiji «stvar o
sebi» koja se ne može spoznati i primiti osjetilima nego

samo razumom zamisliti ; suprotno fenomenu
Ali ako čovjek zna za postojanje sadržaja knjige,

noumenona, ako zna da se iza vidljivih pojava krije

skriveni smisao, on će nakraju dokučiti bit knjige.
Za to valja shvatiti ideju sadržaja knjige, tj. značenje

stvari po sebi. Znanstvenik koji je pronašao pločice s

hijeroglifima ili klinastim pismom na nepoznatom jeziku,
nakon velikog napora ih dešifrira i čita. Da ih pročita
neophodno mu je samo jedno: on mora znati da ti

znakovi predstavljaju pismo. Dok misli da je to samo

ornament, vanjski ukras pločica ili slučajni crtež
nepovezan sa ikakvim značenjem, dotle će mu njihovo

značenje i smisao biti posve nedostupni. Čim pretpostavi
postojanje značenja stvorena je mogućnost shvaćanja.

Svaka šifra se može pročitati čak i bez ikakvog ključa.

Ali treba znati da se radi o šifri. To je prvi i neophodni
uvjet. Bez toga se ne može učiniti ništa.

Ideja postojanja vidljive i skrivene strane života odavno

je poznata filozofiji. Priznavalo se da zbivanja ili pojave

(phenomena) predstavljaju samo jednu stranu svijeta,
vidljivu, lišenu zbiljskog postojanja, a koja stupa u bitak