Page 171 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

zna čemu sat. I ne zna da kazaljka obiđe brojčanik za

pola dana, tj. da se po satu može odrediti vrijeme.
Sve to je »pozitivizam«.

Odveć smo navikli na »pozitivističke« metode pa ne

opažamo da nas one često vode u apsurd i, ako tražimo
objašnjenje značenja nečega, one nipošto ne vode

cilju.
Istina je u tome da pozitivizam nije prikladan za

objašnjenje značenja. Priroda je za njega zatvorena

knjiga koju on proučava s vanjske strane. U
izučavanju djelovanja prirode pozitivističke metode idu

vrlo daleko, što dokazuju svi bezbrojni uspjesi
suvremenih tehničkih znanosti, uključujući i avijaciju. No

sve na svijetu ima određeno područje djelovanja.
Pozitivizam je vrlo dobar kad traži odgovor na pitanje

kako. Ali kad pokušava odgovoriti na pitanje zbog čega
i zašto, on postaje komičan jer zalazi u njemu strano

područje.

Doduše, ozbiljniji pozitivistički mislioci odriču svaku
mogućnost pitanja zbog čega i zašto u »pozitivističkom

istraživanju«. Pozitivistička filozofija smatra potragu

za smislom i svrhom gotovo za apsurd, za
besmislicu. U tome, dakako, ima istine, jer je, s

pozitivističkog stajališta, teleologija uistinu besmislica.
Ali pozitivističko stajalište nije i jedino moguće stajalište.

Greška pozitivizma je u činjenici da on ne vidi ništa
osim sebe i smatra da je njemu sve moguće, ili da je

nemoguće vrlo mnogo onoga što je posve moguće, ali
ne njemu.

teleologija – idealistička filozofija po kojoj je u prirodi

sve uređeno svrsishodno i svaki razvoj ostvaruje ciljeve
koji su unaprijed bili određeni