Page 188 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

pojave; druga, noumenalna strana uvijek je

neograničena, uvijek je beskonačna. Nikada ne
možemo znati svršetak skrivenih funkcija i skrivenog

značenja neke stvari. Oni se mogu beskonačno
mijenjati, tj. mogu izgledati uvijek različiti i uvijek novi s

novih gledišta, ali ne mogu iščeznuti, baš kao što ne
mogu završiti ili se zaustaviti.

Sve ono najviše u razumijevanju biti, značenja, duše

neke pojave s drugog, višeg gledišta, sa širim
uopćavanjem, opet će imati drugačije značenje. I tome

nema kraja! U tomu je veličina i užas beskonačnosti.
Pritom ne smijemo zaboraviti da svijet kakvoga mi

znamo nije nešto postojano. On se mora mijenjati pri
najmanjoj promjeni oblika naše zamjedbe. Pojave koje

se nama čine posve odvojenima, tamo mogu izgledati
kao dijelovi neke cjeline. Pojave koje se nama čine

posve istovjetnima, tamo mogu izgledati sasvim različite.
Pojave koje mi vidimo kao nešto cjelovito i nedjeljivo,

zapravo mogu biti vrlo složene, sadržati različite

elemente koji među sobom nemaju ničeg zajedničkog. I
sve zajedno može tvoriti jednu cjelinu nama potpuno

nepoznate kategorije.

Pritom tamo ne označava drugo mjesto, već drugi
način zamjećivanja, drugo shvaćanje. I mi ćemo početi

gledati ne odavde, već od tamo ako ne budemo pojavu
promatrali kao nešto izdvojeno, već povezanu sa svim

lancima pojava koji se u njoj presijecaju.

POGLAVLJE XIII

Glasovi kamenja. Zid crkve i zid tamnice. Brodski
jarbol i vješala. Sjena krvnika i sjena sveca. Različiti