Page 186 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

dogodilo, tj zapravo ne znamo ništa. Dvije naizgled

posve istovjetne pojave mogu biti karike toliko različitih
kombinacija uzročnih lanaca, da u zbilji te pojave ne
samo da nisu istovjetne, već su upravo međusobno

suprotne.

Za pozitivističku znanost svi hici su jednaki; razlikuju
se samo po snazi. Ali za istinski točno istraživanje

nema dva jednaka hica. Možemo reći, i to ne kao
pretpostavku, već sasvim određeno, da se svijet fizičkih

pojava nama ukazuje kao presjek jednog drugog svijeta
koji postoji ovdje i kojega su i zbivanja ovdje, no nama

su nevidljiva. Uopće ne želim govoriti o nečem
čudesnom ili natprirodnom. Ništa nije čudesnije i

natprirodnije od života. Uzmite ulicu velikoga grada sa
svim njezinim pojedinostima i u određenom trenutku; tj.

uzmite sve što se može uzeti. Dobit ćete vrlo različite

činjenice. A koliko je mnogo skrivenog iza tih činjenica i
uopće se ne može vidjeti. Koliko želja, strasti, pohlepe,
gramzljivosti, koliko male i velike boli, koliko obmana,

licemjerja, laži, koliko nevidljivih niti, simpatije, antipatije,

interesa, koristi - povezuje tu ulicu sa cijelim svijetom.
Ako zamislimo sve to, postat će jasno da je ulicu

nemoguće ispitivati samo po onome što se vidi.
Moramo tražiti dublje. Složen i široki pojam ulice ne

otkriva njezin beskonačni noumenon koji je povezan s
vječnošću i s vremenom, s prošlošću i budućnošću i sa

cijelim svijetom.
Stoga vidljivi pojavni svijet s pravom možemo smatrati

presjekom nekog drugog, mnogo složenijeg svijeta koji
također postoji ovdje i zbivanja kojega se događaju

ovdje, ali za nas nevidljiva.

Svijet noumena nama je beskonačan i nedokučiv kao
što je dvodimenzionalnom biću nedokučiv
trodimenzionalni svijet sa svom raznolikošću njegovih