Page 183 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

susljednosti, jer će u taj lanac uključiti samo fizičke

pojave.
»Hitac« je karika beskonačnog lanca pojava. To je

znanost u stanju priznati. Ali, kad proučava hitac, ona ga
neizbježno uzima kao nešto konačno, tj. kao nešto što

ima početak i kraj, jer nema ni metode ni sredstava za
upotrebu beskonačnosti. Doduše, matematika koju

pozitivizam smatra svojim temeljem, sasvim točno tvrdi

da se beskonačne veličine podvrgavaju posve drugim
zakonima nego li konačne i da se beskonačne veličine
ne može upotrebljavati kao konačne. To znanost

također ne može ne priznati teorijski. Ali u praksi, ona

se uopće ne obazire na te svoje zaključke. I uporno
svaku pojavu razmatra kao konačnu. Tako i u ovom

slučaju.

Što je hitac s gledišta znanosti? Pomak poluge za oroz
i opruge, udarac udarne igle po kapsuli, eksplozija

plinova koja izbacuje metak, zvuk od udara zraka, let
metka i njegov sudar s nečim što mu se nalazi na putu.

To je sve što se vidi s pozitivističkog gledišta. Kojega

je lanca karika ta pojava ako se na taj način proučava?
Fizičar će reći da je uzrok hica sila proizvedena

eksplozijom baruta, to jest, sposobnost baruta da od
razmjerno nevelike količine krute tvari stvori veliku

količinu plinova. On će objasniti zašto se to događa,
ispričati od čega je načinjen barut, možda ukazati odakle

i na koji je način energija što se oslobađa pri pucnju
nastala iz baruta. Zatim on na isti način objašnjava

kapsulu i kao zaključak izjavljuje da je poticaj za osloba-
đanje energije, što se razvija pri pucnju, bilo stezanje

mišića prsta kojim je pritisnuta poluga za oroz. Nevelika
količina energije, potrošena u toj maloj kretnji,

nedvojbeno je ranije bila uzeta iz okolnog svijeta,

dobivena hranom. Moguće je da je pri pritiskivanju