Page 185 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

se niz pritajenih, skrivenih pojava svijesti - želja za

osvetom, bijes, mržnja, strah - izrazilo u vidu fizičke
pojave.

Tokovi su iz zemlje izbili na površinu.

Hitac je nedvojbeno karika u lancu mnogih zbivanja.

Možda je on rezultat zavjere, možda je izazvan strašću i
ljubomorom, možda je čovjek pucao da zaštiti sebe, ili je

štitio drugog, možda je postupao po osjećaju dužnosti,
možda su ga vodile emocije. U svakom slučaju »hitac«

je imao svoju povijest u prošlosti i imat će je u
budućnosti. Za njim slijede izravne i neposredne

posljedice: rana nanesena drugom čovjeku, bol, patnja,
možda smrt, tuga njegovih bližnjih, njihova ogorčenost

na ubojicu, hapšenje ubojice, preslušavanje, istraga, sud

itd. Sve su to lanci zbivanja kojih je karika hitac.

Ako budemo hitac ispitivali izvan tih lanaca nikada
nećemo shvatiti što je hitac kao pojava.

Pozitivistička znanost, smatrajući sebe zbiljskom i

točnom, zapravo proučava posve umjetni, fantastični
svijet koji nema ničeg zajedničkog sa zbiljskim

svijetom. U zbiljskom svijetu ništa nije odvojeno, sve je
povezano. Ništa nije konačno, završeno, odlučeno.

Znanost proučava »hitac« samo kao pojam, tj. uzimajući

samo opća svojstva svih (ili većine) hitaca. Ali u
zbiljskom svijetu hitac kao pojam ne postoji. Logički

pojam hica je naprosto umjetno stvoren za udobnost
razuma. Ispitivati nešto umjetno kao da je zbiljsko znači

upadati u grijeh materijalizma - prihvaćati lažno za
istinito. U zbilji svaki hitac je karika u vlastitoj posve

osobitoj kombinaciji uzročnih lanaca. Ne može se iz te
kombinacije lanaca umjetno uzimati samo jedan, vanjski.

Ako ne znamo ili ne vidimo ništa osim te vanjske
susljedice, mi znamo samo pojavu onoga što se u zbilji