Page 196 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

vječno obrađivanoj, vječno ispitivanoj i promišljanoj i

vječno neshvatljivoj oblasti odnosa među spolovima.
Obično se odnosi muškarca i žene shvaćaju kao

nužnost što potječe iz potrebe produžavanja ljudske
vrste na zemlji. Rođenje je raison d'etre ljubavi s

religioznog, moralnog i znanstvenog gledišta. Ali u zbilji
stvaralaštvo se ne sastoji u samom produžavanju života,

već prije svega i iznad svega u stvaralaštvu ideje.

Ljubav je golema snaga koja proizvodi ideje, budi
stvaralačku sposobnost čovjeka.

Kad se ujedine dvije snage što ih sadrži ljubav - snaga
života i snaga ideje - čovječanstvo će svjesno krenuti

»k svojim višim sudbinama«.

Zasad to osjeća samo umjetnost.
Sve što se o ljubavi govori »realistički« uvijek je

grubo i plitko. Ni u čemu se tako jasno ne očituje
razlika između dubokog »okultnog« poimanja života

i površnog »pozitivističkog« kao u pitanju o ljubavi.

U nizu drugih pitanja današnjice imamo i strašno
»pitanje spolova«. To je pitanje iz života
dvodimenzionalnih bića koja žive na ravnini i kreću se u

dva smjera - u smjeru proizvodnje i potrošnje. Za

ljude postoji pitanje o ljubavi.

Ljubav je individualizirani osjećaj upućen
određenom objektu, jednoj ženi ili jednome

muškarcu. Druga ili drugi ne mogu zamijeniti
ljubljenoga.

»Spolni osjećaj« nije individualizirani osjećaj,

njemu odgovara svaki više ili manje privlačan

muškarac, svaka više ili manje mlada žena.