Page 197 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Ljubav je oruđe spoznaje, ona zbližava ljude, otkriva

čovjeku dušu drugoga, omogućava da zavirimo u dušu
prirode, da osjetimo djelovanja kozmičkih sila.

Ljubav je oznaka vrste.
Ona se očituje već i u onim vrstama životinja koje

prave izbor, u divljih mesoždera, rasnih konja,
čistokrvnih pasa.

Kod ljudi ljubav je oruđe usavršavanja vrste. Kad
iz pokoljenja u pokoljenje Ijudi ljube, tj. traže

ljepotu, osjećaje, uzajamnost, oni razvijaju tip koji
traži ljubav i koji je sposoban za ljubav, tip koji

evoluira, uzdiže se.

Kad se iz pokoljenja u pokoljenje ljudi spajaju po

slučaju, bez ljubavi, bez ljepote, bez osjećaja, bez
uzajamnosti, ili po razumu, što je strano ljubavi, zbog

računice, ekonomske koristi, u interesu »posla« ili
»domaćinstva«, oni gube ljubavni nagon, nagon za

odabir. Umjesto »ljubavi« u njih se razvija »spolni
osjećaj«, koji je ravnodušan i ne služi odabiru, koji ne

samo da ne čuva i ne poboljšava vrstu, već joj, naprotiv,
šteti. Tip kržlja, fizički i moralno se izopačuje.

Ljubav je oruđe odabira.

»Spolni osjećaj« je oruđe izopačenja.
Razlika između »pitanja o ljubavi«, kako ga shvaća

umjetnost i »pitanja spolnosti« kako ga shvaća
suvremena realistička književnost pokazuje razliku

između ta dva shvaćanja života. Jedno se kreće po
površini, po vidljivom svijetu i vidi samo ljudski život,

drugi proniče u dubinu, u zakutke osjećaja i ćuti
pulsiranje nekog drugog višeg života.