Page 200 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

funkcija stvari izvršava s vrlo malim dijelom potrošene

energije, a veći dio energije kao da se troši uzaludno.
Uzmimo običnu svijeću. Ona mora davati svjetlo. No ona

zapravo daje mnogo više topline negoli svjetla. To je
peć prilagođena za osvjetljenje. Međutim, da bi

davala svjetlo ona mora gorjeti. Gorenje je nužni uvjet
za dobivanje svjetla od svijeće. Gorenje se ne može

odbaciti. Na prvi pogled se čini da se toplina od svijeće
beskorisno troši, ali kad promislimo da se upravo

zahvaljujući razvijanju topline dobiva svjetlo, vidimo
nužnost gorenja, nužnost trošenja većeg dijela energije.

Isto je i u ljubavi. Govorimo da samo mali dio energije

ljubavi ide u potomstvo, a da veći dio troše u
sadašnjosti sami očevi i majke za svoje osobno

uživanje. No to je iluzija. Ponajprije, bez tog osobnog
trošenja ne bi bilo glavnoga. Samo zahvaljujući tim, na

prvi pogled sporednim posljedicama ljubavi, zahvaljujući
svoj toj buri emocija, osjećaja, uzbuđenja, želja, ideja,

zahvaljujući ljepoti koju ona stvara, ljubav može

ispunjavati svoju izravnu funkciju. Osim toga, ta se
energija uopće ne troši, već prelazi u druge oblike

energije koji služe tom istom potomstvu, pretvara se u
»nagone« i u »ideje«.

U svoj živoj prirodi vidimo da je »ljubav« golema snaga
koja budi stvaralačku djelatnost u svim pravcima.

U proljeće, s prvim buđenjem ljubavnih emocija, ptice

počinju savijati gnijezda. Ptića još nema. Nema još ni
nagovještaja o njima. A za njih se već pripremaju

staništa. Ljubav je probudila žudnju za akcijom. Nagon

upravlja tom žudnjom i stoga je ona svrhovita. Pri prvom
buđenju ljubavi počeo je rad. Ista želja stvara potomstvo

i uvjete u kojima će se to potomstvo roditi. Ista žeija
budi stvaralaštvo u svim pravcima, spaja parove za