Page 201 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

rađanje potomstva i budi osobno stvaralaštvo u onim

jedinkama, kroz koje postiže prvotni cilj.
Isto je i kod ljudi. Ljubav je stvaralačka snaga. Sve

stvaralaštvo čovječanstva potječe od ljubavi. Svako
stvaralaštvo bezuvjetno je svjesno ili nesvjesno djelo

dvaju spolova. Jedna strana te činjenice dobro nam je
poznata. Znamo da žena sama ne može imati djece.

Nužna je stvaralačka snaga muškarca. Nužno je
oplođenje. To znamo. Ali ne znamo da sva stvaralačka

snaga muškarca potječe od žene. Kako s vanjske,
fizičke strane - za ciljeve rađanja djece muškarac

oplođuje ženu, usađuje u nju začetak novog života, tako

s unutrašnje, duhovne strane, žena oplođuje muškarca,
usađuje u njega začetak novih ideja.

U jednoj knjižici o »pitanju spolova«, koja je privukla

pažnju u Njemačkoj, jedna njemačka spisateljica
»priznaje« da je područje djelatnosti žene posve

drugačije od područja djelatnosti muškarca, priznaje da

»žena nije isušila niti jednu močvaru, nije naslikala niti
jednu sliku o kojoj bi vrijedilo govoriti« - i zahtijeva za

žene »pravo da imaju djecu«, pravo koje joj je civilizacija
oduzela.

To je prilično uobičajeno gledište.

A što ako je žena isušila sve močvare koje su ikada
bile isušene, naslikala sve slike o kojima je vrijedno

govoriti?

Dakako, nitko ženi ne oduzima pravo da ima djecu. Ali
zašto joj oduzimati njezinu ulogu u stvaralaštvu

muškarca? Ta muškarac radi za ženu, zbog žene i
pod utjecajem žene. Žena se očituje u njegovu

stvaralaštvu.