Page 251 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

dugu hijerarhiju bića? Čak i materijalistička znanost

svojom terminologijom obogaćuje svemir molekulama,
eterom, elektronima itd. Apsolutni idealizam, koji
promišlja zbilju samo u intelektualnim oblicima, ne zna

što da radi s tijelima, bez obzira koje veličine, i ne može

koristiti nikakvu psihofizičku analogiju ili podudaranje.«

Posve je drugo gledište Fechnera iz čijih djela James
navodi velike odlomke. Fechnerove ideje toliko su

bliske onome što je rečeno u prethodnim poglavljima da
se na njima moramo podrobnije zaustaviti.

Navodim riječi prof. Jamesa:
»Istočni grijeh našeg i pučkog i znanstvenog mišljenja

prema Fechneru je u našoj uvriježenoj navici da
duhovno smatramo ne pravilom, već iznimkom u

prirodi. Umjesto da vjerujemo kako se naš život hrani na

prsima većeg života, da našu individualnost podržava
veća individualnost, koja neizbježno mora biti svjesnija i
neovisnija od svega što iznjedruje, mi obično sve što je

iza našeg sitnog postojanja smatramo samo prahom i

pepelom života.
Ili, ako vjerujemo u Božanski Duh, s jedne ga strane

smatramo bestjelesnim, a s druge strane bezdušnom
prirodom.

Kakav se duševni mir ili utjeha može dobiti od takvog
učenja, pita Fechner. Cvijeće vene od njegova daha,

zvijezde se pretvaraju u kamen; naše vlastito tijelo
postaje nedostojno našega duha; svodi se na spremište

samo putenih osjeta. Knjiga prirode pretvara se u
svezak o mehanici u kojemu se život izučava kao vrsta

nepravilnosti. Ogromni ponor zjapi između nas i svega
onoga što je iznad nas, i Bog postaje fini splet

apstrakcija.