Page 253 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Njegov najznačajniji zaključak jest taj da je

ustrojstvo svijeta posvuda istovjetno. Naša vizualna
svijest povezana je s očima, taktilna svijest s

kožom. No, ni oči ni koža ne znaju za osjećaje one
druge. Oni se spajaju i stječu neku vrstu odnosa tek

u obuhvatnijoj svijesti koju svaki od nas naziva
svojim sopstvom. Slično tome, kaže Fechner,

moramo pretpostaviti da se moja svijest o meni i

tvoja svijest o tebi, koje su u svojoj neposrednosti
posve odvojene i ne znaju jedna za drugu, sastaju u

višoj svijesti, recimo u svijesti ljudske rase koja zna

za obje, upotrebljava ih i u koju one ulaze kao
sastavni dijelovi.

Slično tome ljudsko i životinjsko carstvo sastaju
se kao uvjeti svijesti još šireg dometa. U duši zemlje

oni se pridružuju svijesti biljnog carstva, koja, pak,
pridonosi svoj dio iskustva u duši cijelog sunčevog

sustava, itd.

Zamisao o svijesti zemlje suočava se sa snažnim
instinktivnim odbijanjem. Svaka svijest koju mi

izravno poznajemo čini se kao da ukazuje na
postojanje mozga. No naš mozak, koji prvenstveno

služi povezivanju naših mišićnih reakcija s vanjskim
predmetima o kojima ovisimo, obavlja onu funkciju

koju zemlja obavlja na posve drugačiji način. Ona

nema mišiće i udove, a jedini njoj izvanjski predmeti
jesu druge zvijezde. Na njih sva njezina masa

reagira najistančanijim promjenama u svom
cjelokupnom opstojanju, i još istančanijim titrajnim

reakcijama u svojoj supstanciji. Njezina mora
odražavaju svjetlost neba kao u kakvom golemom

zrcalu, njezina ih atmosfera prelama kao kakva

čudovišna leća, oblaci i sniježna polja spajaju te