Page 259 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 259

svemira, kaže Fechner.  Svaki pojedini ljudski život

               trenutak   je   života   velikog   bića   koje   živi   u   nama.
               Svaki zasebni život stabla trenutak je života bitka vrste

               ili roda. Inteligencije svih viših bića ne postoje neovisno
               o nižim životima. To su dvije strane iste stvari. Svaki

               pojedinačni ljudski um u nekom drugom presjeku svijeta
               može proizvesti iluziju mnogih života.

                  To je vrlo teško ilustrirati primjerom. No, uzmemo li

               Hintonovu spiralu što prolazi kroz ravninu i točku koja
               kruži po ravnini i ako pretpostavimo da je spirala um,

               onda   će   gibljiva   točka   presjeka   spirale   s   ravninom
               predstavljati  život.  Taj   primjer   ilustrira   mogući   odnos

               između uma i života.

                  Život i um nama se čine međusobno različitima i
               odvojenima, jer mi ne znamo ni kako gledati, ni kako

               vidjeti.   A   to,   pak,   ovisi   o   činjenici   da   vrlo   teško
               izlazimo   iz   okvira   naših   podjela.   Mi   vidimo   život

               stabla, ovog stabla. Ako smo rekli da je život stabla

               očitovanje nekog uma, mi to razumijemo kao da je
               život ovog stabla očitovanje uma tog stabla. To je,

               dakako,   besmislica   što   potječe   iz   našeg
               »trodimenzionalnog   mišljenja«,   »Euklidskog

               razuma«. Život ovog stabla očitovanje je uma vrste

               ili   roda,   ili,   možda,   inteligencije   svog   biljnog
               carstva.

                  Slično tome i naši pojedinačni životi očitovanja su

               neke   više   inteligencije.   Dokaz   za   to   nalazimo   u
               činjenici   da   naši   životi   nemaju   nikakva   drugog

               smisla, osim u procesu stjecanja znanja. Čovjek koji
               misli   prestaje   bolno   osjećati   odsutnost   smisla

               života tek kad to shvati i tada on počinje svjesno

               težiti onome čemu je ranije težio nesvjesno.
   254   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264