Page 257 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

u sebe, vidjeli bi da zapravo smisao života uopće nije

tako nedokučiv.
Smisao je u spoznaji. Sav život, svim svojim

činjenicama, događajima i slučajevima, nemirima i
težnjama vodi nas spoznavanju nečega. Svo životno

iskustvo jest spoznaja. Najjača ljudska emocija
čežnja je za nepoznatim. Čak i u Ijubavi, najjačoj

strasti, kojoj se sve žrtvuje, to je težnja za

nepoznatim, za novim.

Na početku ove knjige priznali smo postojećim
unutrašnji život i vanjski svijet. Ja i Ne-ja. Unutrašnji

život može se definirati kao ostvarenje postojanja.
Čovjek ostvaruje svoje postojanje i postojanje

svijeta kojega je dio. Njegov odnos prema sebi i

prema svijetu naziva se spoznajom.
Sve mentalne sposobnosti čovjeka, svi elementi

njegova unutrašnjeg života - osjeti, predodžbe,
pojmovi, ideje, sudovi, zaključci, osjećaji, emocije,

čak i stvaralaštvo - sve su to naša oruđa spoznaje.

Osjećaji - čak i najviši, poput estetskog, religioznog,

moralnog - i stvaralaštvo, od stvaralaštva divljaka koji
sebi izrađuje kamenu sjekiru do Beethovenova djela -

sve su to oruđa spoznaje. Samo se našem uskom
ljudskom viđenju čini da oni služe drugim ciljevima: -

čuvanju života, stvaranju nečega ili užitku. Zapravo, sve
to služi spoznaji.

Evolucionisti, Darwinovi sljedbenici, reći će da su
borba za opstanak i odabir najsposobnijih stvorili razum

i osjećaj modernog čovjeka, - da razum i osjećaj služe
životu, čuvaju život pojedinca i vrste, a izvan toga,

sami po sebi, oni nemaju smisla. To se može pobijati