Page 260 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Osim toga, to stjecanje spoznaje, koje je naša

funkcija u svijetu, ne postiže se samo intelektom, već
čitavim našim organizmom, čitavim tijelom, našim

životom i životom ljudskog društva, njegovim organi-
zacijama, ustanovama, svom kulturom i civilizacijom.

Kad kažemo da je stjecanje znanja cilj intelektualne
strane čovjeka, to neće izazvati nikakvu sumnju. Svi su

sporazumni da je stjecanje znanja svrha ljudskog
intelekta sa svim njemu podređenim funkcijama.

Međutim, što se tiče emocija: radost, tuga, srdžba,
strah, ljubav, mržnja, ponos, sućut, ljubomora; što se

tiče osjećaja za lijepo, za estetsko uživanje i umjetničko
stvaralaštvo, moralnog osjećaja i svih religioznih

emocija: vjera, nada, pijetet i sl., što se tiče svih ljudskih
djelatnosti, to više nije tako jasno. Obično ne vidimo

da sve emocije i sva ljudska djelatnost služe

spoznaji. Na koji način strah, ljubav ili rad mogu služiti
spoznaji? Nama se čini da emocijama osjećamo,

radom stvaramo. Čini nam se da su osjećanje i
stvaranje nešto različito od spoznaje. Što se tiče rada,

stvaranja, izgrađivanja nečega skloniji smo misliti da oni
zahtijevaju spoznaju i, ako mu služe, služe mu samo

neizravno. Isto tako ne možemo razumjeti kako

religiozne emocije mogu služiti spoznaji.
Obično je emocionalno opreka intelektualnome;

»srce« oprečno »razumu«. Na jednoj strani je »hladni
razum« ili intelekt, a na drugoj osjećaji, emocije, smisao

za umjetnost; a zatim, opet posve odvojeno, moralni i
religiozni osjećaj, »duhovnost«.

Nesporazum je u tumačenju riječi intelekt i

emocija.

Između intelekta i emocije nema oštre razlike. Intelekt
je, uzet u cjelini, također emocija. U »Psihologiji