Page 258 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

istim obrazloženjem koje smo upotrijebili protiv ideje o

mehaničnosti svemira. Naime, ako inteligencija
postoji, onda ne postoji ništa doli inteligencija. Ako

borba za opstanak i odabir najsposobnijih doista
imaju takvu ulogu u stvaranju života, onda oni nisu

slučajnost, već proizvodi inteligencije koju mi ne
znamo. Oni, kao i sve drugo, služe spoznaji.

No mi ne shvaćamo, ne vidimo prisutnost
inteligencije u pojavama i prirodnim zakonima. To

nam se događa stoga što ne proučavamo cjelinu,

već dio, ne vidimo cjelinu koju želimo proučiti. A
proučavajući mali prst ne možemo vidjeti

inteligenciju čovjeka. Isto je i s prirodom. Mi uvijek
proučavamo samo mali prst prirode. Ako to

shvatimo, i ako razumijemo da je svaki život
očitovanje dijela neke cjeline, tek tada će se otvoriti

mogućnost za spoznaju te cjeline.

Da spoznamo inteligenciju određene cjeline moramo
razumjeti njezinu narav i funkcije. Čovjekova funkcija

je spoznaja i samospoznaja. No, ako »čovjeka« ne

shvatimo kao cjelinu, ne možemo razumjeti njegovu
funkciju.

Da shvatimo što je naš um, funkcija kojega je

spoznaja, moramo razjasniti naš odnos prema životu.
Što je život?

Na temelju sličnosti sa svijetom zamišljenih

dvodimenzionalnih bića pokušali smo odrediti život kao
gibanje u području višem u usporedbi s određenim

područjem. S tog gledišta moglo bi se reći da je svaki
zasebni život očitovanje u našem području dijela jedne

od inteligencija drugog područja. Čini se da te
inteligencije proviruju k nama ovim životima koje mi

vidimo. Kad umre čovjek, zatvori se jedno oko