Page 261 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

osjećaja« T. Ribot vrlo određeno govori o

»intelektualnoj emociji«. U prvotnom obliku to je
nezasitna, osobna znatiželja, koja služi osobnim

ciljevima; postupno se pretvara u težnju za znanjem,
spočetka također osobnim, no koje postupno prelazi u

žudnju za znanjem radi znanja, u čistu i nadosobnu
intelektualnu emociju.

Sve emocije prolaze isti put. Sa svih pomalo

otpadaju osobni elementi; postaju sve složenije i
istančanije dok se ne pretvore u nadosobne, a one

koje ne mogu postati nadosobne atrofiraju i umiru.

No, u običnom razgovornom jeziku i u
»razgovornoj psihologiji« razum je opreka osjećaju;

zatim dolazi volja kao zasebna i neovisna
sposobnost. Za moraliste je moralni osjećaj nešto

posve odvojeno, a za religiozne ljude to su

duhovnost ili vjera.

Često se kaže: razum je pobijedio osjećaj; volja je
savladala želju; osjećaj dužnosti nadjačao je strast;

duhovnost je nadvladala intelektualnost; vjera je
pobijedila razum.

No sve su to pogrešni izrazi razgovorne

psihologije, baš kao što su pogrešni i izrazi »izlaz« i
»zalaz« sunca. U ljudskoj duši nema drugog doli

emocija. Duševni život čovjeka ili je borba ili
skladno postojanje različitih emocija.

To je vrlo jasno spoznao Spinoza kad je rekao da

emociju može nadjačati samo druga, jača emocija i
ništa drugo.