Page 268 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Postoje emocije koje rastavljaju, razdvajaju, otuđuju,

stvaraju u čovjeku osjećaj izdvojenosti, zasebnosti; to su
mržnja, strah, ljubomora, oholost, zavist.

Postoje emocije koje povezuju, zbližuju, stvaraju u
čovjeku osjećaj pripadnosti nekoj velikoj cjelini. To su

ljubav, simpatija, prijateljstvo, sućut, rodoljublje,
čovjekoljublje. Ove se emocije mnogo lakše oslobađaju

elementa sopstva nego li emocije prvog reda.
Doduše, ponos može biti posve neosoban - ponos na

junački postupak drugog čovjeka. I zavist može biti
neosobna kad zavidimo čovjeku koji je pobijedio sebe,

pobijedio svoju osobnu želju za životom, žrtvovao sebe

za ono što svi smatraju doličnim i pravednim, a što se
ipak drugi ljudi ne usuđuju uraditi, štoviše, ne usuđuju se

ni pomisliti na to zbog slabosti, zbog ljubavi za život.
Mržnja može biti neosobna - mržnja prema nepravdi,

nasilju, srdžba prema gluposti, tuposti; odvratnost prema
prljavštini, licemjerju. Ti osjećaji nedvojbeno uzdižu i

pročišćavaju čovjekovu dušu i pomažu mu da vidi stvari

koji inače ne bi vidio.
Kada Krist izgoni trgovce iz hrama ili govori o

Farizejima, on uopće nije blag ni prijazan. Ima

slučajeva kada blagost i mekoća nipošto nisu vrlina.
Emocije ljubavi, simpatije, milosrđa vrlo se lako

pretvaraju u sentimentalnost, u slabost. U takvom
obliku, dakako, one služe samo odsutnosti

spoznaje.

Postoji podjela emocija na čiste i nečiste. Svi mi to

znamo, svi upotrebljavamo te riječi, no vrlo slabo
shvaćamo što to znači. Zapravo, što znači »čist« i

»prljav« ili »nečist« kad je riječ o osjećaju?