Page 265 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

U toj istoj iluziji tajna je i vlasti alkohola nad ljudskim

dušama.
Emocije su obojeni prozori duše, šarena stakla

kroz koja duša gleda svijet. Svako takvo staklo

pomaže da se u predmetu našeg traženja otkrije
određena boja, no ona u isti mah skriva kontrastne

boje. Stoga se posve točno kaže da jednostrano
emocionalno osvjetljenje nikada ne može dati točnu

predodžbu o nekom predmetu. Ništa ne daje tako
jasnu predodžbu o stvarima kao emocije, i ništa ,

toliko ne zavarava kao emocije.

Svaka emocija ima svoj smisao postojanja, ali je
spoznajna vrijednost emocija različita. Postoje emocije

koje su neophodne, važne, nužne za život sadašnjosti;

postoje emocije kojima se gradi budućnost i emocije
koje se odnose na prošlost, a u sadašnjem trenutku

gotovo su nepotrebne, više smetaju no što pomažu
živjeti. A ima i emocija koje su potpuno zamrle u duši

modernog kulturnog čovjeka i mogu se oživiti samo
umjetno ili, ako izbiju same, predstavljaju nezdravu

pojavu s osobnog ili društvenog gledišta.

Proučavajući emocije modernog čovjeka otkriva nam
se ukupni razvoj ljudske duše.

Teorijski, sve emocije služe spoznaji, sve emocije

nastaju kao posljedica spoznaje nečega. No, praktički,
promjenama uvjeta života i razvojem drugih emocija
neke emocije postaju suvišne i štetne, varljive.

Uzmimo neku od najosnovnijih emocija, - recimo

emociju straha. Nedvojbeno postoje odnosi koji se
mogu spoznati samo strahom. Čovjek koji nikada nije

doživio osjećaj straha neće shvatiti mnoge stvari u

životu i u prirodi; neće razumjeti većinu glavnih pobuda
života čovječanstva. Što drugo doli strah, glad i