Page 267 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

na učenje svijesti da na stvari ne gleda s osobnog

gledišta.

»Kad proučavamo sklop kocaka (recimo kocku
sastavljenu od 27 manjih kocaka), mi ga najprije

proučavamo počevši od jedne određene kocke i
otkrivamo kako sve druge stoje u odnosu prema njoj. Mi

taj sklop spoznajemo s obzirom na tu os tako da

možemo mentalno zamisliti položaj svake kocke
sagledan s jedne i iste točke gledišta. Potom zamislimo
da se nalazimo u drugoj kocki na kraju druge osi;

promatrajući iz te osi mi otkrivamo vidove svih kocaka,

itd.
Na taj način mi stječemo spoznaju tog sklopa kocaka.

Da ispitamo čovječanstvo, moramo ga ispitati s gledišta
svih pojedinaca koji ga sačinjavaju.

Egoista možemo usporediti s čovjekom koji zna kocku

samo s jednog gledišta.
Ljudi koji površno suosjećaju s mnogima nalik su na

one koji se olako upoznaju s našim sklopom kocaka s
različitih gledišta.

Ljudi koji imaju samo poneku duboku vezu nalik su na
one Ijude koji su ih dobro proučili s jednog ili dva

gledišta.
I napokon, možda, razlika između dobrih i ostalih

među nama samo je u tome što prvi znaju ono što

drugi ne znaju. Postoji nešto izvan njih što ih vuče
prema tome, nešto što oni vide, a drugi ne vide.»

Prema tome, problem točne emocionalne spoznaje jest
osjećati u odnosu prema ljudima i svijetu sa stajališta

koje nije osobno. Što je širi krug za koji određena
osoba osjeća, to je dublja spoznaja što mu je pružaju

njegove emocije. No nisu sve emocije u stanju osloboditi

se u istoj mjeri elemenata sopstva.