Page 272 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

zasljepljuju čovjeka, pomračuju njegov razum; znano

joj je da strah tjera u ludilo itd., itd.
No mi znamo i to da svaka emocija može služiti

spoznaji i odsutnosti spoznaje.

Uzmimo neku emociju, korisnu i sposobnu za vrlo
visoki razvoj kao što je zadovoljstvo u radu. Ta je

emocija moćna pokretačka snaga u kulturi, ona

unapređuje život i razvija više sposobnosti čovjeka.
No, ista emocija uzrok je i beskrajnog niza pogrešaka

što ih je počinilo čovječanstvo i koje će kasnije skupo
platiti. Ponesen radom čovjek je sklon vrlo lako

zaboraviti cilj poradi kojega je počeo raditi, sam rad
shvatiti kao cilj i, u želji da sačuva rad, žrtvovati cilj.

Kad se uputi u jednom pravcu, čovjek neopazice

skrene u suprotni i vrlo često ide prema ponoru
uvjeren da se penje u visine.

Ništa nije proturječnije, paradoksalnije od čovjeka
zanesena radom. Toliko smo navikli na »čovjeka« da

nas ne iznenađuju njegova neobična skretanja.

Nasilje u ime slobode. Nasilje u ime Ijubavi.
Propovijedanje kršćanstva s mačem u ruci. Lomače

inkvizicije u slavu Boga milosrđda. Svećenici religije

koji ugnjetavaju slobodu mišljenja i govora. Sve su
to krajnje besmislice za kakve je sposoban samo

čovjek zahvaljujući neobičnoj dvojnosti svoje duše.

Pravilno shvaćanje moralnosti u velikoj nas mjeri
može sačuvati od takvih iskrivljavanja mišljenja.

Uostalom, vrlo je malo moralnosti u našem životu.
Europska kultura krenula je putem intelektualnog

razvoja. Intelekt je pronalazio i izgrađivao ne

razmišljajući o etičkom značenju svoje djelatnosti i to je