Page 320 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 320
usporedbi s beskonačnima sama po sebi je očita. U
logici, naše mišljenje možemo temeljiti na ideji
monizma, to jest na ideji o temeljnom jedinstvu
svega postojećeg.
Aristotelova i Baconova logika u osnovi su
dualističke. Ako smo zaista duboko prožeti idejom
monizma, pobijedit ćemo »idola« te logike.
Temeljni aksiomi naše logike, baš kao i matematički,
mogu se svesti na istovjetnost i proturječnost. U osnovi
svih tih aksioma leži prihvaćanje jednog općeg aksioma,
a to je da svako određeno nešto ima nešto njemu
suprotno. Dakle, svaka tvrdnja ima protu-tvrdnju,
svaka teza ima antitezu. Bitku svake stvari oprečan je
nebitak te stvari. Bitku svijeta oprečan je nebitak svijeta.
Subjektu je oprečan objekt. Subjektivnom svijetu
objektivni. Ja je opreka Ne ja. Nepomičnost gibanju.
Stalnost promjenljivosti. Mnogoličnost jedinstvu.
Laž istini. Zlo dobru. Da zaključimo, svakome A
opreka je ne-A.
Priznavanje zbiljnosti tih podjela nužno je radi
prihvaćanja temeljnih aksioma Aristotelove i Baconove
logike. Drugim riječima, ta logika zatijeva apsolutno i
neosporno prihvaćanje ideje dvojnosti svijeta -
dualizam. Priznavanje nezbiljnosti tih podjela nužno
je za početak razumijevanja više logike.
Na samom početku ove knjige priznali smo kao
činjenicu postojanje svijeta i svjesti, to jest, postojanje
Ja i Ne ja. Drugim riječima, priznali smo zbiljnost dvojne
podjele svega postojećeg, jer su sve druge opreke
izvedene iz te opreke.
Dvojnost je uvjet naše zamjedbe pojavnog
(trodimenzionalnog) svijeta. Ona je oruđe naše