Page 318 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

svojih »idola«, tj. svojih prihvaćenih putova

osjećanja i mišljenja, koji su postali aksiomatski.
aksiom – osnovno načelo koje se ne mora dokazivati jer

je neposredno očito
Čega se zapravo mora osloboditi

dvodimenzionalno biće? Ponajprije, i to je najvažnije,
ono se mora osloboditi uvjerenja da ono što vidi i

osjeća uistinu postoji, a kao rezultat toga ono mora

postati svjesno netočnosti svojih predodžaba o svijetu, i
zatim mora moći prihvatiti ideje da zbiljski, novi

svijet može postojati u nekim posve drugačijim
oblicima, novim, neusporedivim i nesumjerljivim sa

starim. Potom se dvodimenzionalno biće mora
osloboditi uvjerenja da su njegove podjele točne. Ono

mora shvatiti da stvari koje njemu izgledaju posve

različite i međusobno odvojene, mogu biti dio neke
njemu nerazumljive cjeline ili da mogu imati mnogo

zajedničkog među sobom, premda to ne opaža.
Mentalni rast dvodimenzionalnog bića mora slijediti

crtu priznavanja onih njemu ranije nepoznatih
zajedničkih svojstava predmeta, koja potječu od njihova

sličnog postanka ili sličnih, na ravnini nerazumljivih

funkcija.
Kad dvodimezionalno biće prizna mogućnost
postojanja njemu ranije nepoznatih zajedničkih svojstava

predmeta koji izgledaju različiti, ono se već približilo

našemu shvaćanju svijeta. Približilo se našoj logici,
postaje mu razumljiva upotreba opće imenice, to jest,

riječi koja nije vlastito ime, već opća imenica; drugim
riječima - riječ koja izražava pojam.

»Idoli« dvodimenzionalnog bića koji sprečavaju
razvoj njegove svijesti vlastita su imena koja ono

daje svim okolnim predmetima. Za njega svaki
predmet ima svoje vlastito ime koje odgovara