Page 65 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Gotovo da možemo, samo s tom razlikom što u

vremenu možemo naći dvije dimenzije, a ne jednu.
Crta prve dimenzije ide redom uzročne susljednosti

pojava: prvo uzrok, zatim posljedica: prije, sada,
poslije. Crta druge dimenzije ide kroz istovremene

pojave u prostoru: sada, sada, sada. To znači da sav
naš prostor možemo smatrati drugom dimenzijom

vremena.

Ako se na čas oslobodimo ideje trodimenzionalnosti

prostora i uzmemo ga samo kao nešto što se nalazi u
određenom odnosu prema vremenu, shvatit ćemo da se

prostor može promatrati kao crta koja odlazi u
beskonačnost po pravcu okomitom na crtu vremena.

Zamislimo bilo koji trenutak - zamislimo da kazaljka na

našem satu pokazuje 12 h. U tom trenutku uvijek se
nešto dogada, i to nešto događa se istovremeno u

cijelom svemiru, tj. kao da je na jednoj crti koja je

okomita sa crtom prije, sada i poslije. U cijelom
svemiru taj se trenutak naziva sada.

U Petrogradu, u Moskvi, u Parizu, u Madrasu, na

Mjesecu ili Siriusu - svi ti sada su istovremeni, na
jednom su pravcu. Svaki pojedini trenutak bit će jedan

za sav prostor svemira, kao da je kroz sav prostor
povučena jedna crta ili kao da je sav prostor protegnut u

jednu crtu okomitu na crtu vremena iz one točke koju
smo izdvojili, tj. iz onog trenutka koji smo izdvojili.

Dakle, kao što u svakoj točki prostora možemo

zamisliti crtu vremena koja prolazi kroz tu točku, tj. kao
što za svaku točku prostora možemo zamisliti prije,

sada i poslije - prošlost, sadašnjost i budućnost te