Page 5 - Predrag Matvejević - Mediteranski Brevijar
P. 5

ključ. Ne čita  iše, kao u s oji  p ethod i  djeli a, sa o k jige,  ego očitava
                s ijet,  st a  ost  i  uz ike  oso a,  stil  lučkih  kapeta ija,   eod edi o  p elaže je
                p i ode u po ijest i u jet ost, p oduža a je o lika o ale u o like a hitektu e,
                g a i e  o  ta e  kultu o    asli e,  ši e je   pojedi e   eligije  ili   eo jaš ji i
                putovima  jegulje,   ilježi  sud i e  i  p iče  koje  su  poh a je e  u   autički

                leksiko i a  ili  iščezli   idio i a,  jezik   alo a  i   ola,  ža go e  i  go o e  koji  se
                 ep i jet o   ije jaju  u    e e u  i  p osto u:   hia  hie a,   ia ola  i  ćakula,
                s i o  o, šilok i ši oko,  e e,  e e a i neverin, barca, barcon, barcosa, barcuius,
                  agoč...
                        Njegov Brevijar postaje epskom knjigom koju ispunjava pietas za svaku od
                 ez  oj ih sud i a koje  o e ču a i sah a juje poput  eiz je  og a hi a ili pak

                gole og eti ološkog  ječ ika.
                        More je duboko i  ez d a, a Mat eje iće  go o  laga , ulazi u du i u k oz
                odsjaj   a o a,  posjeduje  hit i u   i a i e  u atoč  ši i i,  čak  i  t agič oj,  koju
                o uh aća.  O   u ije   a esti  ljupkost  Medite a a  da  se  iskaže  i  očituje,  poput
                Raffaela La Caprijc u prekrasnom djelu Izgubljeni sklad.

                        Kultura i povijest izravno se uvode u stvari, u kamen, u bore na licima ljudi,
                u  okus   i a  i  ulja,  u   oju   alo a.  Mat eje ić   astoji  o uh atiti  Medite a ,
                p epustiti  se  ča i  te   iječi,  ali  i  st ogo  od editi  z ače ja,  te  po ući  g a i e  i
                usta o iti   eđe.  Slijedi   az e   edite a ske  staze,  puto e  ja ta a  i  sefa dskih

                Žido a, t so e loze i ko ita  ijeka. G a i e tada postaju  estal e i   luda e  aka
                 ile ustalje e i ko  e t ič e, o  ta aju se ideal e k i ulje poput izo a a ili pak
                kresta na valovima. Mediteranski brevijar je pripovijest: pripovijest koja navodi
                st a  ost  da  go o i  i  koja  sa  še o  kale i  kultu u   a  fa tastič u  e oka iju.
                Možda  je  to  da as   ajži lji  i   ajplod iji   od  k jiže  osti,   a e   o e
                p ipo jedačke: toliko ži lji i poetič iji od " o a a" što  a  p ičaju kako je i zašto

                gosp. X s eta  ili  es eta  s gđo  Y.
                        Kao  potamolog  koji  je,  u  knjizi  Dunav,  iskazivao  prije  svega  duboku
                nostalgiju  za  morem,  napose  za  Jadranom,  bratski  zavidim  talasologu
                Mat eje iću i s eta  sa  što Du a  utječe u  o e,  aka  to  ilo,  ažalost C  o
                more a ne pravi Mediteran.
   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10